100 očiju Larsa Von Triera
Za sve vas koji se nikako ne možete riještiti vontrierovske fascinacije iskopasmo dokumentarac koji ga još više razotkriva. Ima ga za kupit :)
Nakon prašine koju je prikazivanjem pravog lica Larsa Von Triera podigao dokumentarac 'Dog&Dear: Dogville Confessions' Samija Saifa, demistifikacija njegovih ideja i naravi već u startu obećava publiku. No, prilično je nepoznato da je dokumentarac sličnog tipa snimljen već 2001. godine u produkciji Danskog filmskog instituta, nakon filma 'Ples u tami'.
Dokumentarac '100 očiju Larsa Von Triera' iliti 'Lars Von Trier's 100 Eyes' potpisuje Katia Forben Petersen, zvijezde su sam redatelj, Catherine Denevue, Björk te ekipa sa snimanja, dok film svoje ime duguje digitalnim kamerama (bilo ih je stotinjak) koje je Von Trier postavio da bi što vjernije snimio dramatične glazbene i plesne scene 'Plesa u tami'.
Petersenova je u svom šezdesetominutnom uratku željela prikazati ideje, kreativni razvoj filma i njegovu postprodukciju, no čini se da se njezini snimci mogu uspoređivati s onima koje je Sami Saif snimio par godina kasnije. Naime, već je znano da je komplicirani Von Trier Björk izluđivao baš kao i Kidmanicu, no dokumentarac potpuno zorno ilustrira da je kratka formula 'Plesa u tami' za pjevačicu bila 'singing in the pain'. 
Snimanje je u svakom smislu bilo nabrijano, ako ne i eksplozivno – tako da je Björk u nekoliko navrata napuštala snimanje, odlazila na odmor, a u bijesu čak i trgala odjeću. Najzabavniji dio dokumentarca je Von Trierova ideja da za odsustva glavne mu protagonistice snima prazne scene, a da se lik Selme ubacuje digitalno nakon što se Björk vrati. Što se tiče tehnologijskih rješenja i inovacija, iz doca se jasno vidi da su ona Larsu dolazila gotovo nagonski, namećući se kao načini štednje vremena ili unapređenja dinamike.
Između ostalog, slavni ekscentrik u filmu otkriva da je uloga za Katherine Denevue ustvari bila pisana za 35-godišnju crnkinju, a svoj odnos s Björk uspoređuje odnosima u braku. Za njega nikad nema čvrsto utemeljenih stvari, i sve se, često prema raspoloženju, može mijenjati u hodu, a činjenicu da se on više igra i odupire odrastanju dobro potkrepljuje i njegova izjava: 'Ja sam control-freak, još od djetinjstva. Moram to priznati. Moram imati moć i kontrolu, iako ni sam ne znam zašto'.
Neki kritičari smatraju da je ovaj film potvrda Von Trierove nesposobnosti na setu, kao i njegovog neozbiljnog shvaćanja režije, no, ako i vi, baš poput nas, ostajete njegovi nepokolebani štovatelji, dokumentarac Katie Petersen zahvaljujući Amazonu možete dodati svojoj kućnoj zbirci.
još o filmu
Nema komentara.