Novi hibridi stvarnosti i mašte

U svijetu dokumentarnog filma definicija 'istine' je oduvijek bila močvarni teritorij. Čak će i puristi priznati da u trenutku uključivanja kamere dokumentiranje stvarnosti postaje oblik umjetničkog izražaja, a istina počinje blijediti poput slabog radio signala. To je činjenica koja se nekima ne sviđa, pa kritiziraju svako zamagljivanje granica stvarnosti i mašte. S druge strane su oni koji smatraju da je redateljeva ideja stvoriti vlastitu stvarnost kroz osobnu viziju projekta.

Ovi drugi su se okupili u Columbiji, u američkoj saveznoj državi Missouri, na nedavno održanom True/False Film Festivalu. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog debija, organizatori su napravili korak unaprijed i u program uvrstili 'non-fiction' filmove iz širokog spektra kategorija – od 'mockumentary' (igrani filmovi koji parodiraju dokumentarni stil) do animiranih docova, a posebnim naglaskom na 'hibride', sastavljene od dokumentarnih i narativnih elemenata u svim kombinacijama koje vam padaju napamet.

Primjer filma o kojemu je riječ je 'House of the Tiger King' redatelja Davida Flamholca (naslovna). Film je priča o britanskom istraživaču koji traži izgubljeno blago u izgubljenom gradu Paititi u Peruu. Film je sniman u dokumentarnom stilu, a Tahir Shah je, kažu, jako uvjerljiv u ulozi istraživača da bi rijetki skužili da on to uistinu nije. Kako se to ne bi dogodilo, iz filma nisu izbačene scene u kojima Tahir uvježbava tekst koji mora izgovoriti. I upravo je zbog toga riječ o dokumentarcu – koji priča o snimanju dokumentarca čija je tema glumac koji glumi istraživača. Prilično jednostavno, kad jednom shvatite.

Puristi bi vjerojatno prigovorili da to nije film realnom stanju stvari, nego o avanturi samoj. No, zbog toga nije manje dokumentaran - Flamholc je ipak odvukao ekipu u džunglu Perua. Iako fiktivnu priču obavija oko stvarnih ljudi i događaja, ne može se osporiti da su snimke jako stvarne. Krvave borbe pijetlova, mumije i lubanje nitko nije tamo namjestio. A o teškoćama takve ekspedicije kao što su nedostatak hrane, svađe, napadi insekata i očajno vrijeme da i ne govorimo.

Drugi primjer (koji ste mogli vidjeti na ZagrebDOX-u) se zove 'Osama and Us' Jamieja Campbella i Joela Wilsona. Autori su, potaknuti nagradom koju je istakla američka vlada krenuli u potjeru za Osamom. Pričali su sa ljudima koji su ga intervjuirali, boravili na mjestima gdje je i on bio, posjetili rodni grad Georgea W. Busha, razmišljali itd. Osamu našli nisu, ali su snimili jaako zabavan dokumentarac ili što već.

Treći primjer se zove 'This Revolution' redatelja Stephena Marshalla, a spomenuli smo ga pišući o pobjednicima Sundancea. Nakon što ovdje sakupite nužne informacije, možemo vam reći da film koji ne pokušava sakriti da je igrani ima elemente dokumentarca iz jednostavnog razloga – na snimkama prosvjeda za vrijeme republikanske konferencije u New Yorku su zabilježeni glumci Rosario Dawson i Amy Redford, čiji likovi zauzimaju ista stajališta kao i oni u stvarnom životu. Uz to, Dawson je uhićena na prosvjedu zbog nošenja maske. Baš kao i redatelj Marshall kad joj je priskočio u pomoć.

Sad kad znate neke stvari, red je da napišemo nešto i o spomenutom festivalu na kojemu se mogu vidjeti ovakvi filmovi. Ove je godine ukupno prodano 6600 ulaznica, što je 50% više nego godinu prije. Svoj trud je uložilo i stotinu volontera, a organizatori se diče i činjenicom da je više od 90% autora filmova prisutno na projekcijama. Znači, ako imate u planu sličan projekt, ne zaboravite im ga poslati. Pa možda odete u američku pripizdinu na tjedan dana. Ja već kujem projekt :)