Opskurna zvijezda - Klaus Nomi

Andrew Horn u svom je dokumentarcu pod nazivom 'Klaus Nomi Song' preko svog glavnog protagonista istoga umjetničkoga imena opisao i jednu sasvim posebnu glazbenu i lifestyle eru širim masama poznatoj kao New Wave. Nije baš planetarno poznata pop zvijezda, taj dragi Nomi, pa ćemo, iz obzira prema svima drugima, priču o ovom osebujnom 'izvođaču' koji je svoju životnu misiju najintenzivnije obavljao sedamdesetih godina prošloga stoljeća u New Yorku da bi se sa svom prljavštinom ovoga svijeta pozdravio ranih osamdesetih skončavši od posljedica tada malo znane pošasti – AIDS-a, početi iz početka.

'Skoknut' ćemo na trenutak u Njemačku, u Essen, gdje je rođen Klaus Sperber u raspjevanoj obitelji. Gen ga je taj isti odveo u Berlin u glazbenu školu gdje profesori nisu znali što bi sa stvorom koji obožava sopranom imitirati Elvisa, a odrastao je na pločama Marije Callas. Malo vucaranja po Berlinu, nastupanja po opskurnim drag i gay klubovima bacilo je Nomija 'just in a right place' – ravno za jednom lijepom dječačkom guzom u New York, New York! A newyorkška scena tog vremena bila je upravo TO za našeg 'over the top' pop opernog pjevača jer na cijeni je bilo sve ono što je pretjerano, drugačije, energija je bila jaka, kreativnost je lupala po plafonima klubova, razularenih kućnih partija, a jedino važeće pravilo ponašanja bilo je – što luđe i čudnije, to bolje.

U takvom 'materinskom' okruženju ne treba nas čuditi Nomijeva teatralna i bizarna pojava sa, za tu priliku nazvanim 'space kabuki' make upom, predimenzioniranim odijelima i općenito izgledom koji najmanje želi podsjećati na bilo što ljudsko, malo Bauhausa, malo robotskih, polaganih pokreta, malo Kraftwerka, Amerikancima naravno vrlo egzotičan europski šik, a sve to u kombinaciji s opernim pjevom teme iz Samsona i Dalile, recimo. Ili operni prepjev tada (i sada:) popularne disko pjesmice 'I Feel Love' u ovom slučaju interpretirane kao 'I Feel Sick'.

Rodio se tzv. New Wave Vaudeville, UndregroundGomila bila je kupljena, za Nomijem se polakomio i svašta mu obećao i tada veliki vojvoda – Dawid Bowie. No, Bowie, k'o Bowie… nakon jednog nastupa s Nomijem na legendarnom Saturday Night Liveu 1979. uključio je zaborav.

Na sreću nije to bio vrhunac karijere grotesknog vanzemaljca čija je misija, po njegovom vlastitom priznanju, bila spasiti svijet. Majka utopija i ovaj je put učinila zaista maestralan posao. Nomi se trudio gdje je god stigao, space performansi na svjetskim pozornicama, seks performansi u kamionima, na dokovima New Yorka… i uspio. Zaradio je tada zvan 'gay karcinom' iliti prosto jednostavno – AIDS od kojeg je i umro u, naravno, potpunoj osami jer su se svi njegovi 'prijatelji' bojali posljedica nove razorne bolesti o kojoj se tada zaista malo i ništa znalo.

Niskobudžetni je dokumentarac, više o djelu nego o privatnom životu Klausa Nomija, naišao na unisono odobravanje i kritike i gledatelja. U svoje trofeje može ubrojiti i Teddyja iz 2004. kada je u žiriju sjedio i naš Queer Zvonko. Gomila njegovih unikatnih i fantastičnih performansa, neki od njih nikada viđeni, fotografije, priče njegovih suvremenika, ljudi koji su se s njim družili, idolozirali ga, kopirali, žalili, voljeli…, izvedba The Cold Song sa cijelim orkestrom, mehanička Nomi-lutka u ljudskoj veličini djelo umjetnika Pata Kecka, sve je to Andrew Horn, koji je Nomija poznavao, uvrstio u ovaj ljubavno/glazbeni dokument o jednom zaista inspirativnom razdoblju koji neke od nas nikako da popusti.

A sada, dragi moji, bum-tras nazad na zemlju! Nema vam nema druge nego kliknuti ovdje za malo slasne atmosfere s dvd-a, a potom se za cijenu od 16 $ popeglajte ovdje. A sad ste slobodni&sretni. Marširajte!