Sir! No Sir!
Vojni pozdrav iz naslova dio je svakog (američkog) rata. David Zeiger svoju energiju posvećuje Vijetnamu tj. mirovnom pokretu koji je uslijedio. Fuck the Army!
Dokumentarac 'Sir! No Sir!' redatelja Davida Zeigera debitirao je na Los Angeles Film Festivalu te odmah osvojio nagradu publike. Iako smo ga ovlaš spomenuli, zbog svih njegovih osobitosti odlučili smo mu posvetiti poseban prostor. Iako se ne bi reklo, tematika vijetnamskog pitanja Zeigeru je zatvorila mnoga vrata (iako je 2005. godina u pitanju), te mu stvorila ozbiljne teškoće oko pronalaženja distributera. Zbog čega Hollywood Reporter smatra da ovaj doc otvara oči i nudi prosvijetljenje saznajte u nastavku…
Priča o antimilitarizmu, demonstracijama i mirovnom pokretu koji je popratio američke intervencije u Vijetnamu ispričana je uz asistenciju naratora Troya Garitya, čija je majka Jane Fonda poznata kao jedna od glasnijih aktivistica. Hollywood Reporter navodi da Garity s puno detalja opisuje majčinu upletenost u cijelu priču, posebno naglašavajući da je američka javnost danas zaboravila takve istupe. Zeiger također uspješno rekonstruira ozračje tog vremena, koristeći se arhivima vijesti, ali i amaterskim snimkama koje su na 16mm kameri i Super-8 snimili sami aktivisti.
Posebno su šokantne prikupljene brojke koje je redatelj preuzeo od samog Pentagona – u razdoblju od 1966. do 1971. bilo je čak 503,926 slučajeva dezertiranja, a pri kraju rata je bilo riječ o cijelim jedinicama koje su odbijale otići u borbu. U demonstracijama su često sudjelovali i veterani (najčešće vojnici koji su se iz Vijetnama vratili zbog teških ozljeda), a doc prikazuje da su upravo oni bili na najvećem udaru redarstvenih snaga, pa su nerijetko bili zatvarani te odsluživali kazne u državnim zatvorima (npr. poručnik koji je sudjelovao u anti-ratnom maršu u El Pasu osuđen je na pet godina te otpušten iz vojske zbog nemorala).
Kako bi doc bio dovoljno saftan pobrinuše se isječci iz filma 'F.T.A' koji je 1972. ovjekovječio turneju Jane Fonde i Donalda Sutherlanda. F.T.A. je nastala kao skraćenica krilatice 'Free The Army', iako se umjesto Free često koristila i druga zgodna riječ na F koja dobro pristaje u sintagmu. Posebna se pažnja daje utjecaju Hollywooda i filmova na sliku aktivista, veterana i Vijetnama općenito – Zeiger otkriva da u svom istraživanju nije naišao na aktiviste koji su mrzili ili pak pljuvali veterane, a nije bilo ni slučaja gdje su sudionici rata smatrali da ih aktivisti u bilo kojem dijelu vrijeđaju kako je to često prikazivano u filmovima. Bivši su borci u rat stupali kao motivirani patrioti, misleći da čine pravu stvar, da bi nakon brojnih gubitaka, došli do spoznaje da je sve besmisleno.
Priča o antimilitarizmu, demonstracijama i mirovnom pokretu koji je popratio američke intervencije u Vijetnamu ispričana je uz asistenciju naratora Troya Garitya, čija je majka Jane Fonda poznata kao jedna od glasnijih aktivistica. Hollywood Reporter navodi da Garity s puno detalja opisuje majčinu upletenost u cijelu priču, posebno naglašavajući da je američka javnost danas zaboravila takve istupe. Zeiger također uspješno rekonstruira ozračje tog vremena, koristeći se arhivima vijesti, ali i amaterskim snimkama koje su na 16mm kameri i Super-8 snimili sami aktivisti.
Posebno su šokantne prikupljene brojke koje je redatelj preuzeo od samog Pentagona – u razdoblju od 1966. do 1971. bilo je čak 503,926 slučajeva dezertiranja, a pri kraju rata je bilo riječ o cijelim jedinicama koje su odbijale otići u borbu. U demonstracijama su često sudjelovali i veterani (najčešće vojnici koji su se iz Vijetnama vratili zbog teških ozljeda), a doc prikazuje da su upravo oni bili na najvećem udaru redarstvenih snaga, pa su nerijetko bili zatvarani te odsluživali kazne u državnim zatvorima (npr. poručnik koji je sudjelovao u anti-ratnom maršu u El Pasu osuđen je na pet godina te otpušten iz vojske zbog nemorala).
Kako bi doc bio dovoljno saftan pobrinuše se isječci iz filma 'F.T.A' koji je 1972. ovjekovječio turneju Jane Fonde i Donalda Sutherlanda. F.T.A. je nastala kao skraćenica krilatice 'Free The Army', iako se umjesto Free često koristila i druga zgodna riječ na F koja dobro pristaje u sintagmu. Posebna se pažnja daje utjecaju Hollywooda i filmova na sliku aktivista, veterana i Vijetnama općenito – Zeiger otkriva da u svom istraživanju nije naišao na aktiviste koji su mrzili ili pak pljuvali veterane, a nije bilo ni slučaja gdje su sudionici rata smatrali da ih aktivisti u bilo kojem dijelu vrijeđaju kako je to često prikazivano u filmovima. Bivši su borci u rat stupali kao motivirani patrioti, misleći da čine pravu stvar, da bi nakon brojnih gubitaka, došli do spoznaje da je sve besmisleno.
Nema komentara.