Kraljevi eksperimentalnog dokumentarca

Pionira vizualnog-art dokumentarizma možda ne bi bilo da nije ovog sjebanog svijeta. Sve već znate, prava je mjera svemu prekrasnom dodati još isto toliko bolesnog (ili barem pomaknutog). A uopće nismo pesimistični! Bitak je i onako apsurdan – na najvećim se gadostima kale i pokazuju najveći aktivisti, rađaju najveće ideje i prosvjetljenja, a priča o lancu i zatvorenom krugu predatora i plijena dobiva puni smisao.

Sredinom sedamdesetih socijalno osvješten Godfrey Reggio (prije svega zaslužuje titulu aktivista) dolazi na ideju spajanja vizualno dojmljivih fotografija s kontemplativnom muzikom. Da bi plan proveo u djelo, udružuje se s avangardnim kompozitorom Philipom Glassom i iznimnim fotografom Ronom Frickeom.



Kaleidoskopskom stop-motion tehnikom, sporim prijelazima kod montaže, tematikom koja se dotiče evolucije, uništenja okoliša i globalizacije općenito, Reggio i ekipa napuštaju dotadašnje granice dokumentarizma i filma općenito te u prvi plan, po njihovim riječima stavljaju ono što je do sad bilo u pozadini, odbacujući jezik kao sredstvo komunikacije. Snimaju ljude Istoka i Zapada, nesrazmjer u bogatstvima, ljepotama prirode i sveopće tehnologizacije, gradsku vrevu i seosku opuštenost, a na gledatelju je da sam interpretira, isčitava poruke i apstraktnome daje značenje. Namjera je, dakle, provocirati.

'Koyaanisqatsi' (prvi iz Reggiove Qatsi trilogije) sniman je od 1975. do 1992., a ime duguje riječi Hopi Indijanaca koja znači život izvan ravnoteže. Riječ je o apokaliptičkoj viziji dva različita svijeta – urbanog života koji je u stalnoj suprotnosti s okolišem – kojem je uslijedio 'Powaqqatsi' (1988) iliti život u transformaciji čija su tema bili stanovnici 12 zemalja Trećeg svijeta. Slavi se raznolikost života, religija, rada, kultura, plemena.

Trilogija je bila zaokružena tek 2002. s naslovom 'Naqoyqatsi' (naslovna) koji je ponešto drugačijeg stila od prethodna dva uratka, što je djelomično izazvano tematikom ali i nabudženijim financijskim sredstvima koje je šakom i kapom prilijevao deal s Miramaxom. U centru priče je kompjuterizacija, iako je zanimljivo da je svaka od scena (neke su fotke dobivene iz arhiva, izrezane iz vijesti, videa, reklama, crtića) kompjuterski obrađena, obojena, izmijenjena ili pak animirana.



Lavina koju je Reggio pokrenuo s prvim naslovom 'Koyaanisqatsi' našla je svoje slijedbenike, prvenstveno u njegovim suradnicima, pa se čak može reći da je Ron Fricke svom učitelju stao rame uz rame. Naime, Fricke je u suradnji s Markom Magidsonom, Michaelom Stearnsom i Altonom Walpoleom već 1985. snimio 40-minutni film 'Chronos', da bi 1992. naprosto briljirao s naslovom Baraka (ime dolazi od sufi riječi koja znači blagoslov iliti dah života) kojem bi trebao uslijediti nastavka 'Samsara' koji se očekuje negdje 2006. Najvažnija stvar – svi su filmovi dostupni na Amazonu, neki u paketu ('Koyaanisqatsi' i 'Powaqatsi' za cca 20 dolara) ili pak pojedinačno (npr. 'Baraka' za 19 funti).

Nakon svih slatkoriječivosti, red je da prokomentiramo i s pozicije gledatelja – iako sve gorenavedeno apsolutno stoji, svako iskustvo gledanja ovisit će o vašem raspoloženju. Ne gledajte ove naslove ukoliko ste psihodelični, manični ili pak hiperkaktivni jer će se stanje samo pogoršati. Fotografije su zaista izuzetne, no još vas jednom upozoravamo da neki od naslova traju punih 90 minuta. Materijal bi se mogao svidjeti svim zakletim zelenima i aktivistima, dok su idealisti savršena meta. Uvijek vam ostaje mogućnost da filmove gledate u pitkim dijelovima, a na kraju i kreativan savjet: svi su naslovi naprosto savršeni za dj i vj-ing!