Mama, a zašto ljudi šute? ...ma, pusti to ćerce

U dokumentarcu nam šestero vrlo mladih španjolskih autora / Juan A. Barrero, Raúl Cuevas, Guillem López, Mònica Rovira, Sandra Ruesga, Elia Urquiza / prikazuju današnju kolektivnu amneziju Španjolaca pri spomenu 40-godišnje Francove diktature. Čini se da diktatura sve više pada u zaborav, a amnezija je zahvatila i institucije. Velik dio Španjolaca radije ne bi kopao po ranama prošlosti.

Između samih Španjolaca nikad nije postignut konsezus o Francovoj ulozi u španjolskoj povijesti. Njegovi simpatizeri ističu da je zaslužan za mir nakon građanskog rata i ekonomski bum 1960ih godina. Njegovi protivnici spočitavaju mu represivni režim i tvrde da bi do ekonomskog rasta došlo i bez Franca na čelu države.

S pitanjem 'Kad si prvi put čuo za Franca?' šestero mladih Španjolaca uvodi nas u kratke dokumentarce kojima prikazuju svoja sjećanja na priče koje su čuli o Francu. To kratki dokumentarni rezovi povezani su u jednosatnu cjelinu. Nizom razgovora sa starijim osobama koje su vrlo dobro iskusili Francovu željeznu ruku na svojoj koži, autori nam daju razloge zašto je sadašnje stanje svijesti u zemlji alarmantno. Naime, u školskim udžbenicima španjolskih osnovaca toj epohi nacionalne povijesti posvećeno je nedovoljno prostora, a i prostor posvećen diktaturi falangista ne opisuje ni približno sve užase tog režima. Zašto je stanje svijesti takvo?

Autorica Sandra Ruesga se drži jednog simpatičnog pristupa kojim dolazi do odgovora na to pitanje. Naime, ona u jednom djelu filma jednostavno pita svoje starce 'Pa kak to da niste prosvjedovali protiv takvog režima?', odgovor majke koji slijedi je vrlo reprezentativan: 'Ma slušaj Sandra, bilo je to loše, al' što nam je bilo činiti u tom trenutku?'
 
Pokušavajući prikazati činjenicu da su skoro cijeli njihov život dobivali vrlo malo ili nikakve informacije o režimu kojeg su proživjeli njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja, Ruesga ističe: 'Naslijedila sam iskrivljenu sliku povijesti uzrokovanu šutnjom.' Njezine stavove koji strogo osuđuju stavove njezinih roditelja s njom dijele i ostali mladi autori ovoga filma. Šutnja o Francovom militarističkom režimu koji je terorizirao naciju dio je svojevrsnog 'Pakta o zaboravu' koji je uslijedio pri prelasku Španjolske u demokratske vode.

Danas, u ovoj državi koja nije procesuirala svoje zločince iz tog razdoblja, premijer José Luis Rodríguez Zapatero obećao je ispraviti nepravdu nanesenu žrtvama. No, već je propustio nekoliko prilika. Žrtve režima još uvijek nisu dobile nikakve kompenzacije za učinjen im zločin, a vremena je, zbog njihove starosti, sve manje. Ruesga upravo pokazuje da se Zapateru teško baviti tim pitanjem kad u vrhu politike još uvijek postoje stavovi poput: 'Nemam nikakve sumnje da će povijest pamtiti Franca u pozitivnom svjetlu.' Tu je tvrdnju, prije dva tjedna, izrekao Manuel Fraga, osnivač Španjoske Narodne Stranke i bivši ministar u Francovoj vladi.

Zanimljiva je činjenica da se dan prije godišnjice smrti u središtu Madrida organizirao prosvjed protiv frankizma, ali je odaziv bio slab zbog utakmice Real Madrid – Barcelona (1:3).

Nama, Hrvatima, tema šutnje o diktaturi vrlo je bliska i baš zato bi se dosta pitanja postavljenih u ovome filmu moglo vrlo lako prenijeti u našu državicu. No, Španjolci su trebali čekati 30 godina ovakav dokumentarac, koliko ćemo onda tek trebati čekati mi? Šalu na stranu, ovakvo propitkivanje povijesti kroz pogled na sadašnje stanje svijesti bi i nama vrlo dobro došlo.

trailer