VISION DU REEL, Nyon
Nyon je lijepo, pospano mjestašce od 30.000 stanovnika udaljeno 25 km od Ženeve, prepuno bogataških kuća i, umalo zaboravih, sjedište UEFA-e.
No, bez obzira na nogometnu groznicu, u Nyon nisam išao posjetiti UEFA, već zbog Vision du Reel, poznatog dokumentarnog festivala, a došao sam na poziv Jean Perreta, prijatelja i kolege, direktora festivala. Nekad zadužen za dokumentarnu sekciju poznatog festivala u Locarnu, Perret je 1995. pokrenuo Vision du Reel, koji je u međuvremenu postao izuzetno cijenjen kao mjesto na kome se preispituju same granice dokumentarnog žanra, povezuje ga se s art videom i ostalim umjetničkim pokretima. Njegov je moto 'raskrstiti sa mainstreamom!'.
Takva se orijentacija vidi i iz ovogodišnjeg programa. Uz obaveznu Međunarodnu konkurenciju te sekciju ‘Regards Neufs’ i izbor švicarskih dokumentaraca, tu su i ‘Tendances’ (nove tendencije u dokumentarcu) zatim ‘Investigationes’, (istraživanja), ‘Fictions du reel’ (igrani filmovi poznatih dokumentarista), ‘Reprocessing Reality’ - dokumentaristički filmovi/umjetnički video/eseji poljskog umjetnika Artura Zmijewskog, filmovi kineskih seljaka - amatera koji su snimali kinesku svakodnevicu, specijalni programi, radionice i sl...
Sve u svemu, više od 160 filmova koji se po čitav dan prikazuju u četiri kina, ne baš uvijek prepuna, ali uz opuštenu atmosferu, ćaskanja mnoštva svjetskih profesionalaca koji dolaze u Nyon zbog posebnog, drugačijeg programa i mirne, ne-industrijske atmosfere toliko različite od one frentične i pomalo lude koja vlada na festivalima poput Cannesa ili Amsterdama.
‘Drugačijost’ ovog festivala vjerojatno najbolje pokazuje film koji je dobio ovogodišnji Grand Prix festivala (i 15.000 SFr) - njemački filma ‘Der Kick’ redatelja Andresa Veiela. Radi se o dosta bizarnoj kombinaciji - snimci kazališne predstave koja je rađena na temelju tonskih snimaka sudskog procesa i intervjua sa sudionicima ubojstva šesnaestogodišnjeg Marinusa Schöberla, počinjenog u okruženju novih njemačkih fašista. Dakle, ne samo da se radi o igranom ‘materijalu’, već i o kazalištu sa svim njegovim zakonitostima i ‘nerealističnosti’.
No, baš takav, posredovani način, svidio se žiriju. Baš kao i slijedeći od nagrađenih filmova. ‘Preliminaries’ izraelske redateljice Anat Even koja u svojevrsnom filmu - eseju suprotstavlja tekst poznatog izraelskog pisca S. Yizhara sa snimkama svakodnevnog života. Tu je i posebno priznanje filmu ‘Yelow Box’ tajvanskog autora Ting-Fu Huanga, koji se bavi seksualnom eksploatacijom prodavačica tradicionalnih stimulativnih sredstava.
U sekciji ‘Regards Neufs’ (Novi pogledi) nagrade su dobila dva ‘klasičnija’ dokumentarca - engleski dokumentarac 'The Ballad of Vicky and Jake' Iana Thomasa i 'City Walls - My Own Private Tehran' iranske autorice Afsar Sonia Shaafie. 'Balada o Vicky i Jake' je zanimljiv, gotovo poluamaterski, ali fascinantan film koji govori o životu narkomanke Vicky i njenog sina Jakea, ali i naivnom autoru filma koji iskreno prikazuje kako ga Vicky manipulira i kako se on u procesu nastajanja filma tome počinje opirati. Film iranske autorice pripada popularnom (pod) žanru obiteljskog dokumentarca u kojem se autorica bavi svojom obitelji, naročito njenom ženskom stranom.
Nagrade specijalnih žirija dobili su i filmovi koje poznajemo sa ZagrebDoxa - ‘Angelmakers’ i ‘Kruh naš svagdašnji’.
Sve u svemu, Vision du Reel je važan i kvalitetan festival, drugačiji od svih drugih kojima sam prisustvovao - sa kvalitetnim, ponekad ‘rubnim’ i izazovnim programom, bez gužve, bez nervoze i, ponajviše, bez ‘korporativne’ ustrčalosti, tipične za većinu današnjih festivala.
A i ‘fondu’ je izvrstan.
Nenad Puhovski
Nema komentara.