Planet Doc Review by Nenad Puhovski
Svaki festival neku svoju priču fura. Po čemu je poseban poljski Planet Doc Review na licu je mjesta provjerio direktor ZagrebDoxa - Nenad Puhovski.
Zgrada s fotografije nije, kao što bi neki mogli pomisliti, ona ista zgrada iz filma ‘Ghostbusters’ već Palača kulture, vjerojatno najdragocjeniji poklon JV Staljina poljskim građanima i stanovnicima Varšave. U jednom od krila ove zgrade, Kinotekinom multipleksu, ovih se dana odigravao dokumentarni festival Planet Doc Review.
Zanimljiv po mnogo čemu, festival sam posjetio na poziv g. Artura Liebharta, njegovog direktora, u ostalim periodima godine, poznatog poljskog distributera, suvlasnika firme ‘Against Gravity’. Baš ta dvojnost osobe koja vodi festival rezultirala je jednim od najzanimljivijih festivalskih koncepata koje znam. Naime, ‘Planet Dox’ prikazuje samo one filmove koje njezin direktor misli (i najčešće uspijeva) prodati na poljskom tržištu, prije svega televizijskom, ali i u kino i DVD distribuciji.
Koristeći festival prije svega kao promotivni mehanizam kojim privlači javnost, medije, a potom i buduće kupce, Liephart uspijeva spojiti ugodno i korisno - publici prikazati kvalitetne svjetske dokumentarce, a televizijske stanice ‘prisiliti’ da kupi i prikaže te filmove svojoj široj publici.
Naravno, takva koncepcija ima i svoju cijenu - prije svega, na festivalu nema previše filmova - u konkurenciji njih svega 23, a velika većina tih filmova mogla bi se svrstati u kategoriju ‘mainstreama’, pa čak i kvalitetnih televizijskih filmova - dakle ne onoga što nazivamo ‘autorskim dokumentarcem' već filmovi za široku publiku, gdje su važniji tema i sadržaj od autorskog pristupa. Uz to, s obzirom da festival u Krakovu ima u svom programu kratke dokumentarne i ostale filmove, ‘Planet Doc’ prikazuje samo dugometražne dokumentarce.
Još je jedna zanimljivost da su filmovi podijeljeni u relativno veliki broj kategorija u kojima se nalazi tek po nekoliko filmova, sve zbog jednostavnijeg snalaženja publike. Tako su ove godine prikazani filmovi u kategorijama Junaci našeg vremena (4 filma), Političke znanosti (6 filmova), Fetišizam i kultura (6 filmova), Naš globalni svakidašnji kruh (3 filma) i Intimne priče (4 filma).
Bez obzira što je vjerojatnije teško pronaći koncept dokumentarnog festivala koji bi se više razlikovao od ZagrebDoxa nego je tu slučaj, Planet Doc prikazuje nekoliko filmova koje smo u Zagrebu mogli vidjeti ove i prošle godine – 'Kruh naš svagdašnji', 'Prava prljavština farmera Johna', 'Sestre u zakonu' npr....
Ima, međutim, nešto u čemu ne možemo konkurirati kolegama u Varšavi - glavni sponzor festivala je jedna od najjačih poljskih banaka - Millenium. Ime festivala je, pak, vezano uz digitalni satelitski kanal koji prikazuje samo dokumentarce - ‘Planete’.
I to je to.
Evropa je, doista, tek pred nama,
Nenad Puhovski
Zanimljiv po mnogo čemu, festival sam posjetio na poziv g. Artura Liebharta, njegovog direktora, u ostalim periodima godine, poznatog poljskog distributera, suvlasnika firme ‘Against Gravity’. Baš ta dvojnost osobe koja vodi festival rezultirala je jednim od najzanimljivijih festivalskih koncepata koje znam. Naime, ‘Planet Dox’ prikazuje samo one filmove koje njezin direktor misli (i najčešće uspijeva) prodati na poljskom tržištu, prije svega televizijskom, ali i u kino i DVD distribuciji.
Koristeći festival prije svega kao promotivni mehanizam kojim privlači javnost, medije, a potom i buduće kupce, Liephart uspijeva spojiti ugodno i korisno - publici prikazati kvalitetne svjetske dokumentarce, a televizijske stanice ‘prisiliti’ da kupi i prikaže te filmove svojoj široj publici.
Naravno, takva koncepcija ima i svoju cijenu - prije svega, na festivalu nema previše filmova - u konkurenciji njih svega 23, a velika većina tih filmova mogla bi se svrstati u kategoriju ‘mainstreama’, pa čak i kvalitetnih televizijskih filmova - dakle ne onoga što nazivamo ‘autorskim dokumentarcem' već filmovi za široku publiku, gdje su važniji tema i sadržaj od autorskog pristupa. Uz to, s obzirom da festival u Krakovu ima u svom programu kratke dokumentarne i ostale filmove, ‘Planet Doc’ prikazuje samo dugometražne dokumentarce.
Još je jedna zanimljivost da su filmovi podijeljeni u relativno veliki broj kategorija u kojima se nalazi tek po nekoliko filmova, sve zbog jednostavnijeg snalaženja publike. Tako su ove godine prikazani filmovi u kategorijama Junaci našeg vremena (4 filma), Političke znanosti (6 filmova), Fetišizam i kultura (6 filmova), Naš globalni svakidašnji kruh (3 filma) i Intimne priče (4 filma).
Bez obzira što je vjerojatnije teško pronaći koncept dokumentarnog festivala koji bi se više razlikovao od ZagrebDoxa nego je tu slučaj, Planet Doc prikazuje nekoliko filmova koje smo u Zagrebu mogli vidjeti ove i prošle godine – 'Kruh naš svagdašnji', 'Prava prljavština farmera Johna', 'Sestre u zakonu' npr....
Ima, međutim, nešto u čemu ne možemo konkurirati kolegama u Varšavi - glavni sponzor festivala je jedna od najjačih poljskih banaka - Millenium. Ime festivala je, pak, vezano uz digitalni satelitski kanal koji prikazuje samo dokumentarce - ‘Planete’.
I to je to.
Evropa je, doista, tek pred nama,
Nenad Puhovski
Nema komentara.