Kakav je to J*BENI naslov za film?
Naslov, tema i poruka gledateljima stanu u jednu jedinu riječ: FUCK!
Neki naslovi filmova mogu dovesti kino posjetitelje u neugodne ali i zabavne situacije. Tako ste prije par godina, ako ste željeli pogledati izvjesnu francusku dramu, morali otići do tete iz Kinematografa i zamoliti: 'Rasturi me'. Francuski gledatelji trebali su još eksplicitnije zatražiti 'Baise-moi' iliti 'Poje*i me' a nedavno ste, ako ste htjeli pogledati Denise Richards u jednom španjolskom filmu, baš kao i njen bivši, Charlie Sheen, trebali jednostavno doći, predati 20 kuna i zatražiti 'Kurvu'.
I dok je hrvatski 'Festival A književnosti' uzeo za nas ne previše spornu kraticu FAK, u Americi je stvar drukčija. Ta riječ (FUCK) ima tako velik utjecaj da je snimljen cijeli dokumentarac samo o njoj. Osim zezancije, dokumentarac Stevea Andersona je i vrlo ozbiljno istraživanje neozbiljne riječi FUCK, njene upotrebe u društvu i reakcija na nju.
Vrlo informativan dokumentarac 'Fuck' počinje pregledom povijesti kontroverzne riječi te istražuje njen nastanak i vezu sa sexom, religijom i kulturom. Iako je redatelj očito na anticenzorskoj i liberalnoj strani, film sadrži i stajališta konzervativaca te prikazuje intervjue moralista koji čak predlažu da se 'zločesta' riječ zamijeni drugom, npr. njihovim prezimenom (?!).
Na jednoj strani imamo gonzo novinara Huntera S. Thompsona (autora knjige 'Strah i prezir u Las Vegasu') koji bez dlake na jeziku govori o građanskim slobodama i druži se s Hell's Angelsima, a na suprotnoj strani je fini pjevač Pat Boone koji je poznat po 'pristojnim' prepjevima Littlea Richarda i ostalih lascivnih pjevača. Ipak, ljubitelji FUCK-a u javnoj upotrebi ne srame se koristiti ga u raznim prilikama; od moderne poezije, rocka i hip hopa pa do filma i TV-a. Tako bezbroj poznatih Amerikanaca govori o tome kako oni definiraju tu riječ, da li je koriste i ako da, u kojoj prilici. 
Pregled FUCK-era počinje s arhivskim materijalom koji govori o pionirima FUCKiranja, radijskim voditeljima Lennyju Bruceu i Howardu Sternu (filmska biografija 'Kralj etera'). Tu su i ostali stručnjaci za upotrebu FUCK-a;
*komičari (Bill Maher, Billy Connolly, Janeane Garofalo), *reperi (Ice-T),
*rokerice (Alanis Morissette),
*TV autori (Steven Bochco),
*indie redatelji (Kevin Smith), a i
*porno zvijezde (Ron Jeremy i Tara Patrick) koje su ujedno i stručnjaci za radnju koju predstavlja riječ FUCK.
Ovaj 'FUCKumentarac' se usuđuje citirati i Bibliju ('U početku bijaše Riječ'...), ali i brojne političare, od Dicka Cheneya do konzervativnog Richarda Nixona, koji se uz silne probleme u aferi Watergate morao boriti i da u javnost ne dođu izvorni transkripti njegovih razgovora gdje je FUCKirao i neke svoje suradnike.
Zanimljivo je da, iako se naslov filma može vidjeti npr. na siteu filma, na IMDB-u, u raspravi na forumu, za taj film zabranjena je ta riječ te se FUCK pretvara u beep, a i zabavna rasprava se vodi isključivo o - beepu (a i meni stalno neke zvjezdice upadaju u tekst...). Ni sami producenti filma nisu se usudili FUCKirati (tj. zaje*avati) s američkom cenzurom pa su svoj službeni site filma nazvali 'four-letter word'.
Iako je film pozvan na neke festivale, film još nije u širokoj distribuciji mada je prošle godine led probio 'The Aristocrats', dokumentarac slične tematike o 100 komičara koji na temelju unaprijed određenog početka i kraja vica (koji i nisu baš smiješni) moraju izmisliti što duhovitiju, lascivniju, morbidniju i uvredljiviju šalu. Te stilske vježbe uglednih komičara (Robin Williams, Chris Rock, Whoopi Goldberg) o stvaranju najprostijeg vica na svijetu zabavile su publiku i kritiku pa bi ista publika mogla pozitivno reagirati i na ovaj film, ali puritanska atmosfera u Americi ne pogoduje filmu pa publika u SAD-u, ali i u Hrvatskoj, koja još ne može vidjeti taj film, može reagirati samo s jednim izrazom: FUCK! (u filmu se izraz pojavljuje 629 puta, a za ovaj text morate brojati...)
Nema komentara.