Razotkriven mit o Kamikazama
Američko-japanske filmašice odlučile razotkriti mit o kamikazama kao herojima i pokazati koliko su bili žrtvovani od onih koji su ih i poveli u rat.
Prošli mjesec se u japanskim kinima pojavio film 'Wings of Defeat', djelo dokumentaristice Rise Morimoto. Ona je 2005. otkrila da je njezin ujak, kojeg je pamtila kao mirnog i nježnog čovjeka, bio pilot kamikaza, jedan od mnogih japanskih pilota koji su se u Drugom svjetskom ratu s avionima punim eksploziva samoubilački obrušavali na američke brodove. To šokantno otkriće natjeralo ju je na istraživanje, zbog kojeg je otišla u zemlju svojih predaka - Japan.
'Wings of Defeat', r: Risa Morimoto, trailer
Morimoto je inače rođena i odrasla u SAD-u, te pamti da u djetinjstvu nije voljela ići u školu 7. prosinca, kada je bila jedini japanski učenik u cijeloj školi koja je obilježavala Pearl Harbour. S druge strane, producentica filma, Linda Hoaglund, otkrila je redateljici da je ona rođena Japanka, čiji su roditelji bili Amerikanci pa je ona osjećala krivnju zbog – Hiroshime. Njezina sjećanja iz škole pokazuju da se i poslije rata pjevala pjesme o kamikazama kao mučenicima, pa nije ni čudo da je nedavno u Japanu bio veliki hit film o 'herojskim kamikazama'.
Zato ovaj film, kojeg su napravile filmašice suočene s ratnom prošlošću, razotkriva mnoge mitove. Jedan od njih je navodna velika motiviranost pilota – u stvarnosti se na početku nije prijavio nijedan dobrovoljac, tek je poslije naređenja viceadmirala Onishija krenuo jedan časnik, a zatim i ostali piloti. I kao i svaka samoubojstva, i ova su bili više očajnički nego hrabri čin - japanskoj vojsci nedostajalo je ljudi, opreme i goriva pa nije ni bilo pametnijih strategija. Manjak goriva u avionu bio je i koristan kao 'motivacija', jer se piloti nisu više mogli vratiti kući, pa im nije ni preostajala neka alternativa osim 'ići do kraja'. Na kraju se sve svodilo na golobrade mladiće koji nisu ni znali pošteno letjeti, a car i vojska su ih stavili u bezizlaznu situaciju koju su mogli okončati samo smrću.
Većini preživjelih kamikaza, koje je Morimoto intervjuirala u ovom filmu, je neugodno što su sudjelovali u samoubilačkim misijama (i uz to zakazali!), no iza njih je ostao uglavnom ispunjeni život. Naime, onaj tko se u ranoj mladosti suočio sa smrću, znao je u kasnijoj dobi cijeniti životne radosti. No ukupan rezultat silnog herojstva ispao je na kraju razočaravajući – ne samo da Japanci nisu zaustavili Amerikance i da su izgubili rat, već su žrtvovali živote 4000 kamikaza za – 34 potopljena američka broda. Zato i kritičar Varietyja toplo preporučuje film svima onima koje zanima 'ona tanka linija između domoljublja i fanatizma'.
Nema komentara.