Michael Moore – heroj ili muljator?

Iako je Michael Moore najuspješniji dokumentarist svih vremena, njegovi ideološki protivnici snimaju filmove s ciljem da ga - ocrne. Niske udarce koji dolaze od političkih protivnika (najčešće ultrakonzervativnih desničara) još može lako otrpjeti, ali što kad se zamjeri svojim nekadašnjim pobornicima?

Debbie Melnyk i Rick Caine, autori dokumentarca 'Manufacturing Dissent' već se godinama bave istraživačkim dokumentarizmom i dugo su bili vjerni Mooreovi obožavatelji. Odlučili su napisati, producirati i režirati film koji je trebao biti biografija njihovog uzora, i priča o istinoljubivom režiseru.

Slagali su se s njegovim stavovima oko Iraka i vjerovali da je njegov govor na dodjeli Oscara 2003. bio hrabar potez, zbog kojeg je postao simbol borbe protiv sadašnje američke politike. Ipak, kada su počeli razgovarati s Mooreovim kolegama i suradnicima, otkrili su razne neugodne istine.

Najveće otkriće je da, po autorima ovog filma, debitantski film Michaela Moorea iz 1989., 'Roger and Me', počiva na jednoj laži.  Naime, cijeli film Moore pokušava doći do šefa uprave General Motorsa, Rogera Smitha, i na kraju ne uspijeva, što je krunski dokaz da se korporacije skrivaju i ne žele da javnost otkrije njihove prljave tajne.

E pa, Melnyk i Caine tvrde da su se direktor Roger i redatelj Moore ipak sreli i obavili intervju, što je zatajeno radi efektnijeg filma. Za vrijeme promocije 'Sickoa' Moorea su pitali da komentira tu tvrdnju, na što je on odgovorio da je 'svatko tko to kaže je*eni lažljivac'. Na raznim stranama pojavljuje se i ostale optužbe da Moore često izvrće istinu, citira ljude izvan konteksta i izmišlja neke činjenice. Čak i neki ugledni dokumentaristi, kao što su Albert Maysles i Errol Morris, priznaju da se ne slažu s Mooreovim metodama.   

Neki Mooreovi obožavatelji tvrde da bi Moorea trebalo ostaviti na miru, čak i ako se dokaže da manipulira gledateljima, jer su njegove kampanje (protiv rata i za opće zdravstveno osiguranje) pozitivne i uspješne. Koredatelj Caine ne slaže se s tim tvrdnjama i kaže da dokumentaristi i novinari moraju otkrivati istinu, a ne izvrtati ju, te da bi nekažnjeno laganje samo moglo kompromitirati cijelu argumentaciju Mooreovih zagovornika.

Na kraju balade filmaši se nisu izborili za pravi intervju s Mooreom ( ili jesu – ali ga i oni skrivaju?)  već su ga samo nakratko sreli, a popularni redatelj se ispričao da nema vremena za veći susret zbog obaveza oko promocije filma. Tako su i oni ostali bez intervjua, pa se ponavlja situacija iz 'Roger and Me', samo u zamjenjenim ulogama.

Ipak, autori ne žele da ispadne da je film rađen samo kao napad na Moorea. Redovito izjavljuju da nisu desničari i podržavatelji Busha, već ljevičari koji smatraju da se za svoje ciljeve moraju boriti istinom. Kada su dobili poziv od ultradesničarskog Foxa da promoviraju svoj film, iskoristili su priliku da naglase kako su brojne žrtve u Iraku i neobjektivno izvještavanje američkih medija važnije teme za razgovor od čavrljanja o filmu i Mooreu. Tako su dokazali da, čak i ako se ne slažu s nekim Mooreovim sredstvima, još uvijek nastavljaju borbu za zajednički cilj.