Budi moja voda

Film 'Flow: For Love of Water' podsjeća gledatelje da najveća kriza u svijetu nije ona naftna, već ona vezana uz vodu. Širom Azije, Afrike, Južne Amerike, pa čak i SAD-a, ljudi umiru od posljedica zagađene vode koju moraju piti jer je pitka voda uskraćena. Princip je svuda isti - izvori se prodaju multinacionalnim korporacijama koje zarađuju prodajom vode, a istovremeno zagađuju okoliš. I voda koja se prodaje u bocama ponekad ne zadovoljava zdravstvene kriterije, a vladine službe ne rade svoj posao. 

Dokumentarac se ne suzdržava od imenovanja krivaca (Nestle, Svjetska banka), a daje i primjere rješavanja krize. Jedno od rješenja 'krize s vodom' je jeftina UV tehnologija za pročišćavanje vode koju koriste razne lokalne zajednice koje tako i najsiromašnijima omogućuju pristup vodi preko javnih i neprofitnih ustanova.

'Flow: For Love of Water', r: Irena Salina, trailer

Recenzije kažu da film nije samo depresivno razglabanje, već inspirira na otpor. Na primjer u Boliviji je lokalna klaonica toliko zagadila jezero da se stanovnici doslovce moraju boriti za pristup pitkoj vodi, baš kao i u Michiganu gdje se žitelji moraju natezati s moćnom korporacijom Nestle. A što ako su ljudi pasivni i ne žele se boriti za svoje pravo na slobodnu vodu? Onda imamo slučajeve poput onog u Južnoj Africi, gdje stanovnici koji su nekada besplatno koristili vodu, sada moraju skupo plaćati, a tko nema za račune - pije iz ustajale bare.

Iako recenzent New York Daily Newsa kaže da ga 'Flow' samo čini 'žednim za više informacija', ostali prikazi filma uglavnom hvale informiranost filma. Jedna od najvećih pohvala je da se bavi slabo zastupljenom temom koja je u biti jedna od najvažnijih. Zaključak je da se voda troši neracionalno i da bi zbog budućih nestašica mogla postati tako vrijedan resurs da će se budući ratovi voditi zbog 'plavog zlata'. Sada je pravo vrijeme da se zamislite nad vlastitom potrošnjom vode, jer jednom bi nam se moglo dogoditi da privatiziraju i zrak...