Dokumentarci na DHF-u

S obzirom koliko smo mjesta posvetili filmu 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa, znate da taj film zasigurno jest. To je slučaj i sa 'Sretnim djetetom' Igora Mirkovića, o kojem smo također pisali. No, iako su neosporno kvalitetni, ovi su filmovi (uz 'Peščenopolis') krivci što Dani hrvatskog filma više nisu isključivo rezervirani za kratke i srednjometražne filmove, nego i za duge. No, to ćemo im ipak oprostiti.

Prvog su dana na programu bila dva, po intenzitetu potpuno različita filma: 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa (interview na filmskom) i 'La strada' Damira Čučića. Prvi je uradak izrazito emocionalna i osobna priča redatelja Kolbasa i njegove supruge Nataše u kojoj oni na sve načine pokušavaju postati roditelji. Nataša konačno zatrudni, a dokumentarac bez imalo zadrške gledateljima približava cijeli spektar emocija u tolikoj mjeri da oni zajedno s Natašom tiskaju i pušu za vrijeme poroda, a sve kulminira apsolutnim krešendom - rođenjem male Eve.

Nakon uzburkane amplitude osjećaja koji su preplavili sve u dvorani, mirna i spora sličica bez gotovo ikakve radnje, 'La strada' Damira Čučića, nije naišla na plodno tlo. Usprkos savršenoj fotografiji, 26 minuta prikaza vodnjanske ulice i njenih postarijih stanovnika, a sve to uz smirujuće zvuke akustične gitare, uradak nije uspio zainteresirati gledatelje koji su napuštali projekciju. Desetak minuta pauze za sređivanje dojmova između ova dva uratka dobro bi poslužilo.

U srijedu, drugog dana DHF-a, organizatori su u program uvrstili šest filmova (ili dvije trećine). U prvom dijelu (u 17 sati) prikazana su četiri filma. Prvi je na redu bio film 'Novska listopad, studeni... 1991.' Pavla Vranjicanina, znanog po filmu 'Komšije'.

U filmu nema naracije, a većina radnje se svodi na trčanje kamermana za svojim suborcima koji na nosilima nose ranjenog kolegu. Naravno, kamera se konstantno trese (što je logično s obzirom da trče i u blizini gruvaju granate), ali u tolikoj mjeri da gotovo izaziva morsku bolest. Nema niti razgovora, osim sporadičnog snimateljevog zapitkivanja u stilu 'ima li još puno Papa-štrumpf?' no iz njega ne saznajemo ništa novo, pa jedini razlog za uvrštavanje u konkurenciju može biti veliko domoljublje selektora.

Uslijedile su dvije polusatne epizode dokumentarne emisije 'Direkt', koju redatelj Hrvoje Mabić i ekipa iz 'Fade In'-a rade za HRT. Koncept emisije je jednostavan - u svakoj epizodi upoznajemo se s nekoliko ljudi koje muče slični problemi. Kako su prikazani na Danima hrvatskog filma, od sada ćemo ih zvati filmovima.

Prvo je prikazano 'Savršeno društvo', u kojem se upoznajemo s 'ljudima s margine'. Silvana je oboljela od celebralne paralize, hoda tek dvije i po godine, izgubila je vjeru u život i ne želi imati djecu ni obitelj. Muharem je Rom koji kaže 'bolje da radim nego da kradem', ali ne može naći posao. Ima petero djece koji se svakodnevno susreću sa zidovima i predrasudama. Denisu su ukočeni zglobovi, a kreće se pomoću kolica. On nije izgubio vjeru i pokušava voditi što normalniji život, no u našem 'savršenom društvu', to mu baš i ne uspijeva. Danijel je, pak, peder. Iako više voli da ga zovu 'tetkom', konstantno se koristi prvim terminom. Njemu je nešto lakše, ali svejedno je zbog batina proveo tjedan dana u bolnici.

'Zagreb te zove' nam predstavlja Čolu, Igora, Bernarda, Tonija, Kristijana i Marijana. Oni su zagrabački heroji ulice - bez obzira bave li se ultimate fightom ili predvode navijanje na maksimirskom sjeveru. U svakom slučaju, shvaćamo da to nisu baš beskompromisni tučari kakvim ih ljudi najčešće doživljavaju. Najtužniji čovjek kojeg upoznajemo je Marijan, koji je 1991. u Splitu dobio ciglom u glavu zbog čega je ostao invalid. S obzirom da nitko ne mari za njegove probleme, otišao je jedno napušteno selo gdje u društvu pasa čuva ovce.

Kod oba filma se vidi da su ih radili aktivisti. Naime, uratci uspijevaju pobuditi emocije i saživljavanje s problemima ljudi s kojima se upoznajemo. To je u potpunosti opravdano jer o problemima koje tematizira 'Fade In' u 'Direktu' ne možemo baš previše saznati u mainstream medijima. U svakom slučaju, ne na ovako personaliziran način. Činjenica da nema naracije pridonosi uvjerljivosti, jer nam prodike ne drže autori, nego ljudi koje je to pogodilo.

Isti je slučaj i s filmom 'Uvozne vrane' Gorana Devića, studenta s Akademije dramskih umjetnosti. Sve što moramo znati nam govore Siščani, koje već godinama muče uvozne vrane. Narodni heroj Norbert Veber je uvezao vrane iz Rusije (neki kažu Kine, neki SAD-a, neki Srbije) kako bi smanjile zagađenje koje uzrokuje željezara (!?). No, vrane su se preselile u centar, te zbog brzog razmnožavanja jako živciraju građane. Nakon lovaca i vatrogasaca, problem pokušavaju riješiti penjačima, koji dugim motkama uništavaju gnijezda. Zanimljivo, lokalni paragliding klub se zove 'Veberove vrane', jer se nadaju da će, baš kao i ptice, i oni biti neuništivi.

Film je iznenađujuće zreo, s obzirom da su osim redatelja i ostali angažirani na filmu studenti s ADU. Dio zasluga zasigurno ide mentoru Nenadu Puhovskom i očigledno je da na akademiji ima talentiranih mladih ljudi koji će imati što za reći u godinama koje dolaze. Iako se većina Siščana slaže s istrijebljenjem vrana, autori su pronašli i neke glasove ljubavi prema životinjama. Osim toga, treba istaknuti i majstorski završni dio sastavljen od izjave predstavnice lokalnog HDZ-a; procesiju oko parka (na Cvjetnicu, dan Kristove muke), izjave mladića koji 'nikad ne bi uništavao vranama gnijezda da ga za to ne plaćaju' i krupnih planova ubijenih ptića.

No, tek je u drugom dijelu dokumentarnog programa (u 21 sat) nastao show. Velika dvorana SC-a je bila puna, što znači da je filmove gledalo više od tisuću ljudi. Ako uzmemo u obzir da je na HRT-u istovremeno bio prijenos utakmice Real Madrid - Bayern Munchen i da se prikazuju hrvatski dokumentarci, to je pravo čudo. Č-U-D-O.

Iako je ulaz besplatan, mora postojati još neka kvaka. Drugi film na programu bio je 'Peščenopolis' čiji su glavni junaci Željko Malnar i Mario Kovač, pa se pola Peščenice ipak odlučilo za film umjesto tekme. No, nije ga bilo lako dočekati jer je prije 'Peščenopolisa' prikazan 34-minutni film 'Osti' Tomislava Šanga.

 
Zapravo, program je počeo kratkim filmom o 13. DHF-u, u kojem su nešto o svojim filmovima progovorili njihovi autori. To je sasvim opravdano, jer su informacije o filmovima koje ste mogli dobiti izuzetno šture. Iznimka je Factum, o čijim se filmovima ('Sve o Evi' i 'Peščenopolis') publika mogla informirati putem plakata po gradu i letka koji se dijelio na ulasku u dvoranu.

'Osti' je film koji prati obitelj Pupovac koja svojim brodićem odlazi u noćni lov na hobotnice i druge plodove mora. Glavni junaci su djeca koja, dok njihov otac kormilari (ili vesla), naizmjence stoje na pramcu i dugačim ostima majstorski ubadaju hobotnice. Nakon što plijen izvade na brod, dokrajče ga nožem među oči kako bi se hobotnica odlijepila od ostiju. Najdojmljiviji trenutak dogodio se kada je dječak, ne uspjevši skinuti hobotnicu s ostiju, na iste osti nabo i drugu.

Film je također lišen naracije, tako da je jedino što se može čuti (uz brujanje motora) dječakovo psovanje majke hobotnici i povremeni kratki razgovori na slabo razumljivom dijalektu iz okolice Zadra. Iako je film kvalitetno snimljen, predugo traje, pa je 'Nightmare Stage Fan Club' barem pet puta aplauzom i povicima 'Idemo!' priželjkivao kraj filma.

Želja im se ispunila - na red je došao i 71-minutni 'Peščenopolis' Zrinke Matijević Veličan, snimljen u produkciji Factuma i Centra za dramsku umjetnost. U filmu paralelno pratimo sudbine i živote četiri čovjeka - romskog učitelja Halila, bivše pjevačice (danas čistačice) Lili, kazališnog redatelja Marija Kovača i predsjednika Republike Peščenice, Željka Malnara.

Veći dio publike u SC-u se ponašao kao da gleda 'Noćnu moru' kod kuće s prijateljima. Čim bi Ševa, peščenički ministar obrane, krenuo nešto zaustiti, počeli bi se nekontrolirano smijati. Eto, zato je SC bio pun - jer su ljudi došli na 'Nightmare Stage The Movie'.

Inače, film je dopadljiv. Donekle podsjeća na 'Direkte', zbog izražene socijalne tematike koja vas pogađa 'u žicu'. Naime, Lili je bila pjevačica - pokazala je plakat koncerta (na ćirilici) za njen nastup s Vladom Kalemberom, a sada mora čistiti da bi preživjela. Ni romskoj obitelji nije lako, no u njihovim odnosima prevladava smijeh. Najvjerojatnije stoga jer im novac ne znači previše.

O Mariju Kovaču i Željku Malnaru sigurno dosta znate. Prvi je kazališni redatelj, ali i natjecatelj na 'Milijunašu' (32 je osvojio), predvodnik Milenium Marihuana Marša i grupe Zvonko i Gradski ured za kulturu i još štošta. U filmu je zabilježeno njegovo skidanje na pozornici, rezuckanje vlastitog trbuha skalpelom, tetoviranje, ali i priznanje o seksu na podu za vrijeme heavy metal tuluma u bivšoj 'Concordiji'.

Malnar je voditelj emisije 'Nightmare Stagea', predvodnik antitelevizijskog pokreta i svjetski putnik. Promijenio je tri životne suputnice, živi u svom carstvu od brodskog poda i raznoraznog hladnog oružja koje je donio s dalekih putovanje. U filmu su ovjekovječene i neke 'noćne more' (među njima i ona u kojoj vrijeđa samoprozvanog gurua i njegove sljedbenike), kao i zasjedanja peščeničkog 'državnog vrha' uz lozu i pivo.

I to je uglavnom to, što se filma tiče. Na letku su malo pretjerali s pohvalama festivalske publike iz Motovuna, što je izazvalo efekt suprotan priželjivanom. Film je dobro hvaliti ako želite privući publiku da dođe na film. To im kazati na ulasku u dvoranu je zakašnjelo i kontraproduktivno.

Nakon završetka projekcije, nastupila je grupa Soma dollara, a potom i ekipa iz Malnarovog showa - Anđa, Cezar i ekipa. Bili su najavljeni i Zvonko & GUZK, no saznavši da će nastupiti i Soma dollara, odbili su se pojaviti. Jer, kako mi je Mario napisao u poruci 'u rijetkim trenucima ideali moraju biti ispred užitka'.