Pojedi me nježno

Svijet je bio šokiran kad je njemačka policija prošle godine otkrila detalje zločina kojeg je počinio Armin Meiwes. U siječnju ove godine on je osuđen na osam i pol godina zatvora zbog ubojstva i kanibalizma. Njegova strašna, ali na neki način i tragična priča, ponovo će oživjeti zahvaljujući poznatom gay redatelju Rosi von Praunheim, ali i novcu iz državnog proračuna.

Projektu pod radnim naslovom 'Your Heart in My Brain' dodijeljeno je skoro 25 tisuća iz filmske zaklade regije North Rhine-Westphalia, zapadne njemačke pokrajine u kojoj vladaju Socijaldemokrati kancelara Gerharda Schroedera. Film bi u konačnici trebao biti mješavina 'groteske, trilera i dokumentarca', a von Praunheim ga planira snimiti do kraja ove godine.

Miews je priznao ubojstvo Bernda Juergena, berlinskog kompjuterskog stručnjaka s kojim se upoznao i zbližio preko Interneta. Kad su skužili da su 'na istoj valnoj duljini' njihovo se neobavezno ćaskanje ubrzo pretvorilo u dogovoranje jedne fine večerice. Na meniju je glavno jelo bila ljudetina, a za desert je Miews poslužio ubojstvo. Naime, njegov kompanjon je preko chata jasno izrazio svoj fetiš - želi biti ubijen i pojeden. Ne nužno tim redoslijedom.

Njihovo posljednje druženje Miews je snimao kamerom, a snimke su tijekom sudskog procesa zaprepastile porotnike. Lijepo se vidjelo kako Miews reže spolovilo svog prijatelja (i to na njegov zahtjev!), a zatim kako oba muškarca pokušavaju pojesti taj komad mesa. Prvo sirovo, a zatim isprženo u tavi. Ako mislite da se šalimo, u gadnoj ste zabludi.

U von Praunheimovojoj filmskoj verziji Meiwesa će u zatvoru posjetiti glava njegove žrtve, uvjeravati ga u ispravnost njegovog čina i poticati ga na nove zločine. Film će, dakle, dijelom biti i fikcija, a to je ponajviše zato što redatelj nije uspio otkupiti autorska prava na kanibalovu priču. 'Ono što me zanima je homoseksualni aspekt priče, ali i sadomazohističko iskustvo,' povjerio se Reutersu.

Rosa von Praunheim je 61-godišnji gay-aktivist i predavač na filmskoj akademiji u Potsdamu. Dosada je snimio pedesetak filmova, među kojima i kratku erotsku komediju 'Can I Be Your Bratwurst, Please?', a ovaj ga je slučaj posebno zaintrigirao jer i sam već dvadeset godina proučava kanibalizam. 'Ne znam da li ću šokirati ljude,' pravio se naivan: 'Svi mi uvijek govorimo da volimo nekog toliko da bi ga mogli pojesti.'

No, pripadnici konzervativnih stranaka cijeli slučaj ne smatraju nimalo duhovitim ni probavljivim. Predstavnik Kršćanskih demokrata ljutito je primjetio kako je i čak i naslov filma bez trunke dobrog ukusa. Zaključio je kako se 'ovim podiže spomenik izopačenom kriminalcu,' a posebno ga iritira što se film dijelom financira novcem poreznih obveznika. Inače, filmska zaklada North Rhine-Westphalie sufinancirala je i snimanje nagrađivanog filma Wolfganga Beckera 'Goodbye, Lenin!'.

Bez obzira na sve umjetničke intervencije, posve je sigurno da će najveća količina strave u filmu proizlaziti iz činjenice da se radi o stvarnom događaju. Spoznaja da takvi ljudi postoje i da su možda u našem susjedstvu intrigantnija je nego li bilo kakav fiktivni zaplet. Pa kad vam slijedeći put nešto zamiriše (ili zasmrdi) nešto iz susjedovog lonca...
Dobar Tek!