Nepoćudni filmovi

Istraživanje koje je proveo stručni tim prestižnog Harvardskog sveučilišta obuhvatilo je filmove koji su u SAD-u označeni cenzorskim oznakama koje roditeljima sugeriraju da film sadrži neke scene koje bi djeci mogle biti nerazumljive ili bi mogle loše utjecati na njih. Tim je zaključio da su se u razdoblju od 1992. do 2003. kriteriji za dodjeljivanje tih oznaka spustili i da su zbog toga djeca izloženija nepoćudnim sadržajima.

Posebne zamjerke imali su na filmove koji se označavaju oznakama PG i PG-13 (roditeljski nadzor i obavezan roditeljski nadzor za djecu mlađu od 13 godina). Filmovi s tim oznakama su, navodno, postali mnogo nasilniji, a sadrže i mnogo više golotinje nego prijašnjih godina. Poplava psovki također je jedno od bitnih obilježja označenih filmova. Promatranje je obuhvatilo i animirane filmove, ali ni tu nisu bili zadovoljni rezultatima. Smatraju da se čak i u crtićima koji su primjereni za svu publiku ('G' oznaka) pojavljuje sve više nasilja. Čak i više nego u igranim filmovima s istom oznakom.

Znanstvenici smatraju da sustav ocjenjivanja nije primjeren sadržaju i da bi ga MPAA trebao postrožiti ili unaprijediti. Također, misle da bi se on trebao strožije primjenjivati ne samo u filmovima, nego i u ostatku izdavačke industrije – poglavito u glazbenoj industriji i u tisku.  

Nasilni i opsceni sadržaji definitivno nisu primjereni za djecu, ali činjenica je da danas klinci odrastaju okruženi njima. Pitanje je može li ih se od toga zaštititi cenzorskim oznakama? I to samo zato jer je jednostavnije djeci pokrivati oči nego promijeniti društvo u kojem žive - svijet koji su stvorili odrasli.