Nasmijte se do suza uz Komedije istoka Europe

Nakon što je publici prošlogodišnjeg Zagreb Film Festivala utjerao strah u kosti odabirom ponajboljih horora nastalih u zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka, povjesničar filma Daniel Rafaelić ove je godine ponovno obilazio prašnjave filmske arhive u potrazi za naslovima koji će gledatelje – nasmijati. Kao rezultat tog poduhvata na 14. ZFF-u (12. – 20. studenog) bit će predstavljen popratni filmski program Komedije istoka Europe.

„Dok se obruč terora iza željezne zavjese sve više stiskao i oko ljudske privatnosti, kinematografi su često bili mjesto gdje se moglo sumoran život izvrgnuti ruglu. Smijanje sebi i drugima, u divno i danas zaboravljeno doba političke korektnosti, rezultiralo je nekim od najboljih, ujedno i univerzalnih filmskih komedija koje su odavno nadrasle žanrovske okvire. A komedije koje ismijavaju vladavinu Staljina, Tita i drugih simpatičnih vlastodržaca itekako su vrijedne pažnje današnje festivalske publike”, izjavio je selektor Daniel Rafaelić povodom najave programa.

Program Komedije istoka Europe uključuje nekoliko poznatih i manje poznatih naslova iz bliže i dalje povijesti. Najrecentniji i najpoznatiji film u programu, Balkanski špijun u režiji Dušana Kovačevića i Božidara Nikolića iz 1984. komična je obrada teme potrage za „nevidljivim neprijateljima”. Priča o paranoidnom Beograđaninu Iliji Čvoroviću (Danilo Bata Stojković), reformiranom staljinistu i njegovom revnom bratu Đuri (Zvonko Lepetić) koji su umislili da je njihov podstanar zapravo terorist koji želi rušiti državu, osvojila je publiku diljem bivše Jugoslavije, a i danas je među najgledanijim komedijama s ovih prostora.

'Balkanski špijun', isječak.

Priliku da dopre do publike nije imao film Ciguli Miguli, filmska humoreska iz 1952. godine u režiji Branka Marjanovića i prema scenariju Jože Horvata, koju je uglazbio Ivo Tijardović. Priča o revnom komunističkom funkcionaru koji vođen ideologijom nastoji reformirati kulturni život u jednom gradiću trebala je postati prva filmska satira u poslijeratnoj jugoslavenskoj kinematografiji, ali politički vrh je doživio film kao napad na komunističku vlast, i zabranio ga te je prvo javno prikazivanje doživio na televiziji tek krajem 80-ih.

I dok su hrvatski i srpski filmaši hrabro ismijavali vlastite političke situacije, njihovi su čehoslovački kolege suptilnu kritiku sovjetskog režima vješto upakirali u satiru američkog kulturnog imperijalizma. Iz Čehoslovačke nam tako na velika platna stiže parodija holivudskih vesterna Limunada Joe nastala 1964. godine u režiji Oldřicha Lipskog. U fokusu filma je Limunada Joe, revolveraš sklon zdravom životu, koji stiže u grad Stetson City i nastoji preobratiti tamošnje kauboje s viskija na Kola-loku, bezalkoholno piće na bazi limuna.

Najstariji film iz programa Komedije istoka Europe, Pastir Kostja, nastao 1934. godine u režiji Grigorija Aleksandrova, svojevrsni je sovjetski odgovor na tada sve popularniji holivudski filmski žanr mjuzikla i prvi film te vrste u povijesti sovjetske kinematografije. Protagonist Kostja je skromni pastir kojeg greškom kao glazbenika pozivaju na zabavu jedne bogatašice, a radnja prikazuje njegove napore da nakon tog događaja započne karijeru jazz muzičara. Film je doživio izuzetan uspjeh, a mnoge od pjesama iz filma postale su ruski evergrini. Najpoznatija je naslovna melodija Kak mnogo devushek khoroshikh, čiju je hrvatsku verziju Hvala ti srce (Ja ljubim) u Hrvatskoj proslavio film Tko pjeva zlo ne misli.