Pijaca je zatvorena

Za Toronto film festival možda nisu čuli svi filmoljupci jer to primarno nije fešta 'crvenoga tepiha' već jedna od najpoznatijih i najaktivnijih filmskih 'pijaca' gdje se dođe ponuditi tj. premijerno prikazati, i dobro prodati novi proizvod tj. film.

Upravo zbog takvog stanja stvari, većina najvažnijih vijesti s ovog događaja nisu toalete i tračevi, već distributeri, ugovori i količina šuške. Ponekad pobjednik i nije onaj tko je odnio glavnu nagradu, već onaj koji se dobro prodao, naravno. Da se razumijemo, nije mala stvar odnijeti glavnu nagradu na takvoj visokoprofilnoj utrci na kojoj se natječu sve sami filmski aduti, a ove ih je godine bilo 328 komada iz 60 zemalja.

Osim odličnog programa dugometražnih filmova, prikazana je i zavidna dokumentarna selekcija te biseri kratkog filma, mljac, kanadske proizvodnje. Službeno proglašenje pobjednika zbilo se u hotelu Four Seasons (mada je najbolji tulum bio na drugoj lokaciji:), vidi kraj teksta).

'Hotel Rwanda' redatelja Terrya Georgea pobjednik je fešte i vlasnik AGF People Choice Awarda, a bavi se istinitim događajem kada je jedan čovjek, zbog prevelike ljubavi prema svojoj obitelji, spasio više od 1000 bespomoćnih stanovnika Rwande za vrijeme strašnog genocida 1994. Glavne su uloge ostvarili Don Cheadle, Nick Nolte i Sophie Okonedo.

'Omagh' redatelja Petea Travisa dobitnik je Discovery Awarda i također se bavi žrtvama, ovaj put unesrećenima nakom IRA-inog bombaškog napada na malu tržnicu u gradiću Omaghu u Irskoj 1998.

'In My Father's Den' redatelja Brada McGanna dopala je FIPRESCI nagrada, a film se bavi ratnim, nagrađivanim fotografom koji se nakon 16 godina vraća doma na Novi Zeland i mora se suočiti s tajnom koja ga je obavijala cijelog njegovog života.

Među kanadskim ostvarenjima 'iskočili su': 'It's All Gone Pete Tong' redatelja Michaela Dowsea kao najbolje dugometražno ostvarenje, 'La Peau Blanche' redatelja Daniela Robya kao najbolji prvi dugi film nekog autora te 'Man Feel Pain' redatelja Dylana Akie Smitha kao najbolji kratki kanadski uradak ove godine.

Specijalna nagrada žirija otišla je na adresu Velcro Ripperovog dokumentarca 'ScaredSacred' uz objašnjenje da je najbolje 'odveo gledatelje na vrlo osoban put univerzalnog razumijevanja paranoje i nesigurnosti i pokazao im nadu u trencima očaja', huh, nadam se da razumijete moju potrebu za citiranjem.

Ps. Najbolji tulum održala je ekipa filma 'The Heart is Deceitful Above All Things' redateljice Asie Argento i scenariste JT LeRoya, koji, evidentno, još uvijek nisu našli distributera za svoj film. LeRoyev izbor se zaustavio na hard rocku i žestokom punku (i sam ima band - Thistle), a ploče je vrtila Asia. Društvo im je pravio i Jonathan Caouette ('Tarnation'). Mjesto tuluma bio je fensi Bovine Sex Club.