Ne tako dobar Disney

Problem br. 1:"Jedan od možda ponajvećih problema, koji želimo ovom prilikom samo natuknuti, jest nepostojanje kvantuma predavanja koji su programom propisani. Većina profesora uopće ne održava navedene kolegije, dok je kvaliteta rijetkih koji se održavaju upitna. No ovaj problem otvara širu raspravu oko ponuđenih nam kolegija, te kvalitete predavanja, no upozorava na mogućnost fakultativnog odabira mentora kao pedagoški relevantnu soluciju."  
 
Poštovani gospodine Zuppa!

Budući da je predstojnik odsjeka kazališne režije i radiofonije, Matko Sršen, do 15. 4. službeno odsutan, bili smo primorani obratiti se Vama u svezi problema koji su se pojavili na našem odsjeku.

Nakon ispita iz režije u zimskom semestru, puna tri mjeseca nismo bili upoznati s predloškom na kojem ćemo raditi na ljetnom semestru, a to smo saznali tri dana prije prvih proba. Dakle, nije nam data mogućnost kvalitetne pripreme kao pretpostavke za ozbiljan rad.

Naš mentor (Ozren Prohić) je tražio da donesemo određeni broj predložaka kao svoje prijedloge za rad na ljetnjem semestru, koji su bili uvjetovani brojem glumaca, a kasnije i žanrovskom odrednicom. Svi naši prijedlozi su jednostrano odbačeni. A propos žanrovske odrednice kao pedagoškog okvira (uvjerava nas se da jedan semestar moramo raditi dramu kao žanr, a drugi komediju), ovdje možemo navesti niz studenata koji nisu radili unutar tog okvira. Priznat ćete da ovakva selektivna primjena jedne programske odrednice našeg studija diskreditira cijeli program, a studente stavlja u neravnopravan položaj i otvara mogućnost različitih interpretacija. Da se vratimo na pojam žanra, kojim je, kao odrednicom, bilo uvjetovano i nametanje predložaka na kojima sada radimo (izabrani tekstovi: Feydeaua, Čehova, Strindberga). Od strane našeg mentora se nikada nije pokazao interes da se navedeni pojam kritički razmotri, a pogotovo s obzirom na ono što se s njime dešavalo tijekom prošlog i početkom ovog stoljeća. Naime, na neke naše prijedloge (Schwab, Apollinaire, Foreman) mentor Prohić ustvrdio je da su žanrovske odrednice pojma komedija pomiješane u dramskim tekstovima 20. st. No ni u jednom trenutku se nije dovelo u pitanje relevantnost pojma žanra u recentnoj teorijskoj, a i izvedbenoj praksi. Ali je žanrovska odrednica ostala onaj bitni okvir koja opasuje rad studenata jedne umjetničke Akademije, dok je naš rad na određeni način i dalje nalogodavan. 

Od strane mentora, a zbog činjenice da se veliki broj studenata glume nije upisao u za to predviđenom zakonskom roku (što ovdje nećemo naročito potencirati, jer smatramo da  se radi  o problemu jednog drugog odsjeka i cijele ADU), dobili smo informaciju da možemo za svoje klase uzeti glumce van ADU. Nakon što smo isto učinili, rečeno nam je da ne možemo uzeti glumce van ADU, jer su se pojedini glumci, koji nisu bili upisani u tekući semestar, a bili su dodijeljeni redateljskoj klasi, u međuvremenu upisali. Ovaj primjer je daljnja ilustracija da, bez obzira na njegovu pisanu ili usmenu formu, program našeg odsjeka u konkretnoj primjeni ne postoji ili se može svesti na ono fejerabentovsko ''anything goes''. Da ne govorimo o nizu neugodnosti koje nam je nagovaranje na rad i naknadno otkazivanje glumcima van ADU prouzročilo, te pokazalo izlišnost svakog osobnog angažmana i neozbiljnost (nepostojanje) radnih pretpostavki na našem odsjeku. Ovdje ćemo još jednom podsjetiti na selektivnu primjenu (nepostojećih!) propisa na primjeru (ne)mogućnosti uzimanja glumaca van ADU za rad na redateljskim klasama. Riječ je o semestralnom ispitu kolege Božića i gostovanju Petra Leventića (primjer je najrecentniji, a mogli bismo ih navesti još). Ovdje se kao argument ne može navoditi nikakvo ''objektivno stanje'', ''činjenica da smo trojica na godini'', ''deficit glumaca''. Smatramo da su to problemi čije se rješavanje nas studenata ne treba ticati, a ''činjenica da smo trojica na godini'' proizlazi iz upisne kvote koju je odredilo Ministarstvo znanosti.

Zatim, činjenica da našim probama može prisustvovati, izuzev mentora, tko god hoće s našeg odsjeka, što se reflektira na različite načine na kreativni proces (od toga da nazočni  samom svojim prisutnošću destabiliziraju specifičnu komunikaciju grupe, što se onda odražava i na niz drugih stvari, do toga da isti nerijetko izriču kvalifikativi o radu koji su dijametralno suprotni informacijama koje dobijamo od mentora i koji perpetuiraju jednu nekreativnu krizu). U konkretnom slučaju, riječ je o tome da je naš mentor najavio da će, u terminima u kojima on neće biti prisutan, naše probe pohoditi asistent profesora Sršena, Mladen Vukić. Ovaj potez nam nije bio ni na koji način obrazložen, a još je neshvatljiviji ako se ima u vidu da je gospodin Vukić asistent profesoru Sršenu na kolegiju Režija baštine i da se ni na koji način ne može detektirati, u okviru pisane forme našeg programa, u kojem se on svojstvu pojavljuje unutar kolegija-ispitne produkcije Režija III. U vezi s tim, smatramo da bi trebalo odrediti kvotu nazočnosti koju treba ispuniti mentor kao dio svoje radne obaveze.

Ovim putem zahtijevamo da se što hitnije otvori mogućnost da studenti mogu sami birati mentora za svoje ispitne produkcije. Da ovo nije nemoguće napraviti već u tekućem semestru, zaključujemo iz situacije koja se pojavila na zimskom semestru, kada je profesor Sršen kratkotrajno bio mentor studentu Oliveru Frljiću, a onda je to opet postao profesor Prohić.

Jedan od možda ponajvećih problema, koji želimo ovom prilikom samo natuknuti, jest nepostojanje kvantuma predavanja koji su programom propisani. Većina profesora uopće ne održava navedene kolegije, dok je kvaliteta rijetkih koji se održavaju upitna. No ovaj problem otvara širu raspravu oko ponuđenih nam kolegija, te kvalitete predavanja, no upozorava na mogućnost fakultativnog odabira mentora kao pedagoški relevantnu soluciju.

Studenti treće godine kazališne režije će oko ovih problema nastojati mobilizirati što veći broj subjekata (Studentski zbor, Senat, Ministarstvo znanosti, medije, studente ostalih godina...).  Ovdje izneseno je samo dio problema koji postoje na našem odsjeku i nadamo se da će se ovim putem pokrenuti njihovo dugoročno rješavanje.

Dakle, iz gore navedenih činjenica, studentska klasa treće godine odsjeka režije moli hitnu promjenu, ili razmatranje problema oko mentoriranja na trećoj godini, no ako je to nemoguće, predlažemo raspravu oko ratificiranja takve odluke u budućim klasama.

Srdačan pozdrav!

Studenti treće godine kazališne režije

Miran Kurspahić, Oliver Frljić i Saša Božić