Gibson vs. New York Post

Pa da ne duljimo, pročitajte koje su zamjerke profesora na račun studenata, a onda negdje u sredini istinu nađite sami. 
 
 
Dragi Vjerane,

U Pismu naših studenata 3. godine ima nekih istina, mnogih neistina, a najviše  narazumijevanja osnovnih  zadataka studenata režije, te kada sam ga prvi put pročitao, naprosto nisam mogao vjerovati da se radi o ozbiljnoj stvari. Uputio mi ga je student Frljić i ja sam isprva mislio, da je to jedan "od onih njegovih projekata". Ali kad sam poslije vidio u medijima da je to "društveno korisna akcija", zamalo sam umro od smijeha.

Dopustit ću sebi da te upozorim na neke istine i neistine iz njihova Pisma. Na primjer, već sama prva rečenica nije istinita!

BUDUĆI DA JE PREDSTOJNIK ODSJEKA KAZALIŠNE REŽIJE I RADIOFONIJE, MATKO SRŠEN, DO 15. 4. SLUŽBENO ODSUTAN, BILI SMO PRIMORANI OBRATITI SE VAMA U SVEZI PROBLEMA KOJI SU SE POJAVILI NA NEŠEM ODSJEKU.

Dužnost predstojnika odsjeka, dok ja radim u Americi na tome da baš ovi studenti mogu jedan semestar ovdje boraviti, obavlja docent Ozren Prohić i to oni dobro znaju jer sam im to prije odlaska osobno i službeno saopćio i zamolio ih da sve probleme koji se pojave rješavaju zajedno s njim. Očito je, dakle, da su ovim Pismom htjeli zaobići predstojnika odsjeka. I onoga koji je «službeno odsutan» - nisu se valjda usudili meni u lice izgovoriti sve ove neistine iz Pisma pa su odabrali povoljan trenutak "za akciju" - kao i onoga koji je «službeno prisutan»!

Što se mene tiče priznajem – kao odgovoran nastavnik – da su se "POJAVILI PROBLEMI NA NAŠEM ODSJEKU" i to čak  (slovom i brojem tri) 3 problema, a zovu se: Kurspahić, Frljić i  Božić!

O čemu se, naime, radi?

Naši studenti 3. godine napravili su ispodprosječne ispitne predstave. Ispitna komisija (prof. Žorž Paro, prof. Nikola Batušić, prof. Nikola Vončina, izv. prof. Matko Sršen, docent Branko Brezovec i docent Ozren Prohić, njihov mentor) ocijenila je njihove radove neuobičajeno niskim ocjenama (KURSPAHIĆ – 2, FRLJIĆ –3, BOŽIĆ – 3). Bio sam kao predstojnik odsjeka zadužen da ih upoznam s brojnim primjedbama na njihov rad, a mnoge primjedbe čuli su i od profesora tijekom usmenog dijela njihovih ispita. KURSPAHIĆ mi je originalno odgovorio da uopće ne želi prihvatiti moje primjedbe, a kad sam mu pripomenuo da to nisu samo moje primjedbe nego i primjedbe ostalih članova komisije, na primjer i njegova mentora, uzvratio mi je kako uopće nije slušao mentora i da njegove primjedbe ne uzima u obzir. FRLJIĆ je bio još originalniji. Rekao mi je kako se uzalud cijelo vrijeme trudi da ga srušimo na ispitu, ali mu to nikako ne polazi za rukom. Na idućem satu, na kojemu su ova dvojica, po običaju bili "službeno odsutni" BOŽIĆ mi je rekao kako ne može shvatiti da kolege ne razumiju očigledne i korisne primjedbe, kada je svakome tko je vidio njihove ispitne predstave jasno da su sve primjedbe na mjestu, a njihov bunt posve neopravdan.  Međutim, kad je mjesec dana kasnije Božić izašao na ispit i dobio za svoju ispitnu predstavu slične primjedbe, izgleda da je uspio promijeniti mišljenje, što je – priznat ćeš – ipak manje originalno od ove prve dvojice! A kad smo mu jedva dopustili da njegova ispitna predstava zastupa Akademiju na festivalu u Osijeku (jer nas je stavio pred gotov čin), izgleda da je postao posve uvjeren u ispravnost svog novog mišljenja.

Ni druga, a ni treća rečenica iz Pisma naših vrlih studenata nije baš sasvim istinita i ne pokazuje da im je posve jasno što i kako studiraju.

NAKON ISPITA IZ REŽIJE  U ZIMSKOM SEMESTRU (e, u tom grmu leži zec, dragovići moji, tu vas nešto boli!) PUNA TRI MJESECA NISMO BILI UPOZNATI S PREDLOŠKOM NA KOJEM ĆEMO RADITI NA LJETNOM SEMESTRU, A TO SMO SAZNALI TRI DANA PRIJE PRVIH PROBA. NAŠ MENTOR (OZREN PROHIĆ) JE TRAŽIO DA DONESEMO ODREÐENI BROJ PREDLOŽAKA KAO SVOJE PRIJEDLOGE ZA RAD NA LJETNOM SEMESTRU. SVI NAŠI PRIJEDLOZI BILI SU JEDNOSTRANO ODBAČENI...

Što ti kažeš na ovo, Vjerane? Ovi dečki misle da je režija društveni ugovor! Ispitna komisija zadužila je njihova mentora da vodi računa o tome da izaberu takve komade na kojima će ih moći podučiti o osnovnim elementima redateljskog znanja i vještine rada s glumcima jer se pokazalo da to ne znaju raditi. Zar je mentor kriv ako ni nakon tri mjeseca nisu uspjeli shvatiti u čemu je njihov problem?

Režirati, očigledno, još ne znaju, ali se znaju služiti neistinitim dokazivanjem (sofizmima), o čemu svjedoči sljedeća rečenica iz Pisma:

A PROPOS ŽANROVSKE ODREDNICE KAO PEDAGOŠKOG OKVIRA (UVJERAVA NAS SE DA JEDAN SEMESTAR MORAMO RADITI DRAMU KAO ŽANR, A DRUGI KOMEDIJU) OVDJE MOŽEMO NAVESTI NIZ STUDENATA KOJI NISU RADILI UNUTAR TOG OKVIRA...

Tebi je, dragi Vjerane, dobro poznato u koju grupu Aristotelovih "neistinitih pobijanja" spadaju tvrdnje poput ove kad netko kaže: "Ovdje mogu navesti niz dokaza kojima ću potkrijepiti svoju tvrdnju" - a zatim ne navede ni jedan!

Dalje – neistina je da sam ja ikome od njih, a osobito ne Frljiću , ikada bio mentorom kao što to tvrde u pismu. Ja dolazim na njihove pokuse u svojstvu voditelja Redateljskog praktikuma 3  - pomoćnog predmeta u sklopu kojega, između ostalog, raspravljamo i o njihovim trenutnim ispitnim produkcijama. Toliko su "stalno odsutni" da ne znaju ni tko što radi s njima, ni za što je tko od nastavnika zadužen.

Ali najviše me u njihovu pismu nasmijalo ono što iz vidokruga ovih studenata mora da je istinito ma koliko tebi ili meni moglo izgledati lažnim ili čak uvredljivim:

JEDAN OD MOŽDA PONAJVEĆIH PROBLEMA, KOJI ŽELIMO OVOM PRILIKOM SAMO NATUKNUTI, JEST NEPOSTOJANJE KVANTUMA PREDAVANJA KOJI SU PROGRAMOM PROPISANI. VEĆINA PROFESORA UOPĆE NE ODRŽAVA NAVEDENE KOLEGIJE, DOK JE KVALITETA RIJETKIH KOJI SE ODRŽAVAJU UPITNA...

Istina je da za FRLJIĆA, koji svoje izostanke s predavanja ispričava činjenicom kako ima malo dijete, a istodobno se nalazi i na odsluženju civilnog vojnog roka u Hrvatskom  narodnom kazalištu pa je veći dio dana "službeno odsutan" - predavanja uglavnom ne postoje.

Za BOŽIĆA koji svoje izostanke ispričava jer je često veoma zaposlen svojim i tuđim plesnim produkcijama – predavanja su, također, vrlo maglena i ne tako često opipljiva pojava.

Za KURSPAHIĆA  su sva dnevna predavanja vrlo relativan pojam jer ovaj neobično nadareni student ili ne dolazi na jutarnja predavanja ili uvijek jako kasni jer, kako sam jednom reče, "ne voli tako rano ustajati" i to je, da tako kažem, jedna neobično originalna osobina njegova redateljskog talenta koju, priznajem, još nisam uspio dokučiti tako da je sasvim moguće kako su i moja predavanja ispod ovdje zahtijevane kvalitete.

Eto dragi moj Dekane – toliko od mene iz Amerike. Umjesto zaključka, predlažem da svu trojicu smjesta izaberemo za redovne profesore ove Akademije, jer oni misle da bolje od nas znaju što i kako treba ovdje raditi te se čini da za njih i nema drugog  boljeg mjesta.
       
Tvoj
                                                                                                                  Matko Sršen,
                                                                                                                   Predstojnik odsjeka Kazališne režije i radiofonije, "službeno odsutan"

INDIANA UNIVERSITY OF PENNSYLVANIA
14. TRAVNJA 2004.