Demonolovac Constantine

John Constantine još je jedan u nizu stripovskih likova koji su svoj novi medijski dom potražili izvan oslikanih stranica papira i preselili se na veliko platno. Ta se translokacija ipak još uvijek nije u potpunosti desila. Očekuje se petak i premijera, a potom i kraj vikenda s prvim boxoffice pokazateljima. Trenutno su reakcije podijeljene uz ono već uobičajeno fanovski puritansko prigovaranje. Strip predložak na osnovu kojeg je video redatelj Francis Lawrence snimio svoj filmski debut 'Constantine' zove se Hellblazer. Serijal je to koji već godinama odoljeva tržišnim zakonitostima zasićenja i gubitka interesa, a jedan od razloga kojeg upućeni spominju je plejada kvalitetnih autora, mahom Britanaca. I tu počinju problemi...

Američki film plaća američki novac koji voli američke priče na američkom tlu. Engleska iz stripa postat će Amerika na filmu. Mjesto radnje samo po sebi možda ni ne bi bio toliki problem Hellblazerovim fanovima da London u stripu ne igra gotovo ključnu ulogu; grad je paralelni junak Constantineovih pustolovina. Superherojska etiketa s početka lako vara: nema ovdje čeličnih tricepsa i rentgenski bicepsa. Nema ni tehničkih gadgeta koji lete, voze, rone, peglaju i šišaju (sve u odgovarajuće vrijeme, naravno). John Constantine je suicidalni, poročni, zajedljivi i sve skupa vrlo zajebani tip koji ima rijetku spodobnost da razaznaje demone i anđele u ljudskim inkarnacijama. Dodatak sinopsisu je i sljedeća rečenica: događa se čudno ubojstvo i tko će pohrliti slatkičkoj detektivki (Rachel Weisz) nego naš junak.

Iako su mu nedavno nakeljili zvijezdu na hollywoodskom Šetalištu slavnih, Keanu Reeves u glavnoj ulozi naravno da je uznemirio potencijalnu publiku: on se sa svojom 'Whoa dude!' spikom redovno mora opravdavati i dodatno uvjeravati zainteresirane da će sve proći u najboljem redu. Hoće li? Opasni demoni i krhki ljudi koncept su koji se u pravilu dobro prodaje. Primjerice 'Stigmata' uopće nije loše prošla na tržištu, a ona kao dodatak nije imala popularni stripovski background, ni u ovolikoj mjeri nabrijani vizualni identitet. No sve navedeno jednako tako moglo bi postati mlinski kamen oko vrata. Zaključak? Budući da je naša domaća premijera još daleko, nikud ne srljamo... Pričekajmo kraj vikenda koji nam dolazi; već tada će sve biti jasnije.