Who the Fuck? Frat Pack!

Udri brigu na veselje, jednom je netko od njih čuo. Pa pustiše ogromne brkove, obukoše tajice i skaj odijela, staviše trake u bujnu kosu a la osamdesete, te postadoše hiperaktivni. Da, oni su izdizajnirani, ali nesposobni sportaši, kilavi ljubavnici, supermanekeni, buddyiji, glupasti detektivi, novinari ili pak samo ostarjeli studenti u najapsurdnijim situacijama koje možete zamisliti. U svakom slučaju, manje-više obična ekipa, s osobinama normalnog, prosječno sjebanog čovjeka. Omiljeno im je oružje satira, radije su emocionalni šmokljani nego macho, a vjerojatnije će sliniti za nekom tetom i biti dobroćudni nego pucati ili biti negativci. Pogodili ste, pod imenom Frat Pack krije se opaljena skupina o kojoj smo vam već mnogo pisali – Ben Stiller, Will Ferrell, Vince Vaughn, braća Owen i Luke Wilson, a po nekima i Jack Black (naime, nikad nije imao glavnu ulogu u 'frat-packovskom' filmu).

Parodično ime 'The Frat Pack' vedroj je družini navodno skovao američki časopis USA Today aludirajući na film 'Old School' (2003) koji predstavlja prototip filmova na kojima ova ekipa inače radi. Da 'Frat Pack' postane trademark pobrinuo se i Entertainment Weekly, a iza imena postoji složena priča o prijateljstvu, stilu i utjecajima koje dijele svi navedeni. Naime, osim referenci na već spomenutu komediju, Frat Pack se veže uz još dva naziva tj. skupine glumaca – 'Rat Pack' grupu šezdesetih čiji je predvodnik bio Frank Sinatra, te 'Brat Pack' skupinu (Rob Lowe, Demi Moore, Emilio Estevez…) koja je svoju popularnost stekla osamdesetih.

Obje ove skupine poslužit će im kao materijal za ismijavanje - od prvih će uzeti smisao za dobar provod i snimanje filmova u kojima će publika uživati, dok će ove iz osamdesetih često koristiti kao inspiraciju za hairstyle. Ipak, navedeni su glumci na sva pitanja o planiranom 'frat-packovskom' naletu odgovorili negativno, pa tako Vaughn primjerice kaže: 'Nemamo nikakav plan zajedno raditi stvari. Jednostavno smo se dobro upoznali i nekako nam je lakše raditi stvari s ljudima koje poštujemo i za koje mislimo da su smiješni. Sve je došlo prirodno.'

Začeci cijele frat-packovske priče prema stručnjacima ipak sežu nekih desetak godina unatrag, u davnu nam 1996. kada je Ben Stiller (po mnogima Frat Pack broj 1) odrežirao 'The Cable Guy'. Taj je film ispresijecanjem do tada indie karijera već spomenute šestorice otvorio vrata muškog komedijaškog kluba – dečki su u biti shvatili koliko su slični, poslovna suradnja je najprije prerasla u privatnu, da bi na kraju spojili ugodno s korisnim te nastavili snimati zajedno. Od utjecaja koji su ih formirali bitno je spomenuti Saturday Night Live tradiciju (kroz serijal su prošli Ferrel, Stiller i Black) koja uključuje brdo improvizacije, parodiranja i imitacije, kao i utjecaj televizijskog serijala 'The Simpsons' te komičara poput Alberta Brooksa i Davida Lettermana.

Na Stillera su neminovno utjecali komičarski korijeni (roditelji su mu Jerry Stiller i Anna Meara, slavni glumci), ali i irsko-židovski brak u kojem je odrastao, na Vaughna razvod njegovih roditelja, dok se Owenov razvojni put može vezati uz blisko prijateljstvo s Wesom Andersonom (čak su bili i cimeri) i činjenicu da se prije svega doživljava kao scenarist. Ekipu ne muči nedostatak elana, a bogme nisu ni lijeni – prema nekim podacima plasiraju barem četiri filma godišnje, a za Stillera kritičari kažu da je radoholičar. 'Oni su poput neke komične trupe, s novom epizodom svakih nekoliko mjeseci',  izjavio je Brandon Gray, box-office analitičar.

Neki se film može nazvati frat-packovskim kada u glavnoj ulozi možemo vidjeti barem jednog od gore spomenutih goofy majstora (Vaughn i Stiller su samo 2004. zajedno glumili u četiri filma, dok ih Owen Wilson i Stiller broje čak osam), a od ostalih je barem jedan u sporednoj. Prilično je karakteristično da se ekipa međusobno potpomaže, tako da se dečki, ako već ne glume u nekom filmu, često barem nakratko pojavljuju u cameo ulogama (Owen Wilson je primjerice bio motocikl koji govori u Blackovoj tv seriji 'Heat Vision and Jack'). Cameo uloge često dobivaju i Stillerovi roditelji (uz Stillerovu se ženu pojavljuju u 'Zoolanderu'), a iskopali smo podatak da je Jerry Stiller sa sinom glumio u čak jedanaest filmova. Sve za ekipu :)



Što je još važnije, što se stila tiče, ne priznaje se ništa ispod farse teške kategorije s najnemogućijim zapletom, a što je više klauniranja u pitanju, dečki svojoj ulozi pristupaju s još većom ozbiljnošću. Prvim se frat pack klasikom prema svim navedenim kriterijima smatra 'Zoolander' sa Stillerom u glavnoj ulozi. Unatoč činjenici da je Ben za Zlatne maline nominiran za sve filmove osim 'Meet the Fockers', poznato je da se njihovi filmovi sasvim dobro ponašaju na ponovljena gledanja, čak štoviše, masa ljudi izvještava da im apsurdni štosevi postaju sve bolji i bolji, zauzimajući status klasika ili u najmanju ruku, pop-ikona.

Zanimljiva je pojava da su filmovi tipa 'Zoolander', 'Pazi lopta!' i 'Starsky & Hutch' mnogo bolje primljeni u SAD-u nego kod europske publike (npr. 'Old School' je u SAD-u zaradio 75 milijuna dolara, dok je izvan zemlje skupio bijednih 13,4). Američki kritičari možda mrvu neuvjerljivo ovakav trend vezuju uz post-terorističku histeriju, objašnjavajući da komedije ovakvog tipa ne potiču razmišljanja o gorućim, problematičnim temama, već šalju poruku da i luzer može uspjeti. Bilo kako bilo, pojavile su se i teze da je frat-pack humor možda kulturalno distinktivan tj. specifičan, pa je Amerima stoga lakše razumljiv.

U svakom slučaju, momci su u samom vrhu svog stvaralačkog napona, tako da možemo očekivati da će lude ideje i gegovi ovog seksteta još godinama definirati popularnu filmsku kulturu.