Premijere, premijere! Gilliam! Polanski! Ritchi! Frears!
Pijaca na Torontu nema nikakvih problema s uraganima, poplavama ni prevelikom kišom. Enormne količine filmova definitivno obećavaju zdravu prehranu.
Ranojesenska žetva obećavajuća je i za one mainstream i za one indie filmofile. Naime, ako znamo da Toronto film festival slovi kao dobar prediktor događanja na redcarpetovskoj dodjeli Oscara, jasno je da su se ponosni filmaši u Kanadu došli pošteno razmahati. A to i učiniše, jerbo se u moru naslova jedva pliva i zaista vam moramo prenijeti samo highlighte, da bismo sačuvali neku nit i poštenu dozu zdravog razuma. Vežite se jer krećemo!
Već u petak, drugi dan po otvorenju prikazan je naslov 'Mrs Henderson Presents' u režiji Stephena Frearsa koji je već u najavama budio veliko zanimanje. S damskom Judi Dench i Bobom Hoskinsom u glavnim ulogama, riječ je o prpošnom tributeu poznatom londonskom Windmill teatru, mjuziklima i britanskim ratnim iskustvima. Tridesete su. Judi Dench je Laura Henderson, imućna teta koja je upravo pokopala muža. Da bi se oduprijela tuzi, kupuje kazalište Windmill, a inspiraciju za vođenje traži u pariškom Moulin Rougeu.
Kako su kritičari film jedva dočekali, Screen Daily u osvrtu nudi same epitete: od nabijenosti emocijama, oštroumnih dijaloga, zavidne organizacije kiča i screwball komedije, do punih ustiju izvedbe, što samo daje štofa nominacijama za Oscara.
Publici se u subotu predstavio i Neil Jordan s pomalo almodovarovskim filmom 'Breakfast on Pluto' koji je, baš kao i njegov naslov 'The General' inspiriran romanom Michaela McCabea. Mezimac kamere je Patrick Kitten Braden (Cillian Murphy), nehajni transvestit koji se igrom slučaja, u potrazi za majkom, ljubavlju i domom, uplete u IRA-u gdje se počinje prostituirati i organizirati bombaške napade. Hollywood Reporter navodi da naslovu, korektnosti usprkos, fali jedan dobar, dramatičan završetak i možda nešto kraće trajanje. S obzirom na takvu situaciju, predviđaju mu nešto limitiraniju distribuciju i probranije gledatelje sklonije irskim kontemplacijama.
U programskoj sekciji specijalnih prezentacija našao se i stari-novi 'Oliver Twist' kojem je svježinu pokušao udahnuti Roman Polanski. Poznati je redatelj film navodno snimio za svoje klince, iako se sarkastični kritičari sprdaju da takva bezbojna i komorna atmosfera i nije izraz neke velike ljubavi. Ipak, adaptacija klasika u nekim dijelovima priziva samu tragiku Romanova djetinjstva i bespomoćnost koja bi mu, nakon 'Pijanista', mogla postati trademark. Sve u svemu, reakcije na sirotu dječicu i više su nego pomiješane, tako da se očekuje da će sva tuga projekta, koji bi bio funkcionalniji za tv, pasti na Sony koji ga ima dopremiti u svjetska kina.
Nakon razočaravajuće 'Braće Grimm', slamka za koju se hvata Terry Gilliam zove se 'Tideland' (naslovna). Inspirirana pomaknutom Alisom iz zemlje čudesa, kraljica odiseje je Jeliza Rose (Jodelle Ferland) koja zbog majčina overdosea putuje kod bake na selo. Iako se film može opisati kao Alisa na cracku, filmsko putovanje kao fantastično, redatelj kao originalni stvaratelj, a desetogodišnja Jodelle kao rođena glumica, Screen Daily smatra da će na dobar prijem naići samo kod hard core Gilliam fanova.
Nakon Olivera i Alise, trokut klasika završava 'Pride and Prejudice' (naslovna), redateljski debi Joea Wrighta. Budući da radnju znaju i vrapci na grani, možemo reći da se svjetska novinarska svita složila da je cijela storija zadržala tipični engleski štih, iako je komercijalnija od svih dosadašnjih Jane Austen adaptacija. Chick Flick predvodi Keira Knightley koja je u cipelama Elizabeth Bennet gotovo u svakoj sceni, a na konto savršene atmosfere razdoblja i genijalnih kostima iz 19. stoljeća, očekuje ih, kažu, dobra kob na dodjelama nagrada, te simpatije na box officeu.
Telegrafski ćemo pregled završiti s dosad najviše popljuvanim naslovom. Pogoditi biste mogli i žmirećki – fijasko je očito sudbina Guya Ritchiea i nedovoljno inspirativnog 'Revolvera'. Mješavina stare slave i gangsterskih muza završila je žabokrečinom, a svjetski mediji gledatelje upozoravaju da je učinak gospodina Madge razočaravajući: ideje se ponavljaju, stil je pretenciozan, a unutarnji monolozi i naracija stvaraju ogromnu zbrku. Što još reći nego jadan, jerbo je Ritchie prije projekcije trkeljao da se radi o njegovom najboljem filmu. Valjda će mu pomoći Madonnina Kabala.
Nema komentara.