Najbolji po FIPu: Mikich, Modesti Lorenci i van Sviličić

Gotovo je, odlučeno, šlus, svoje ste rekli i izabrali najbolje na FILMSKOM IZBORU PUBLIKE, nagrade su već na putu, a na nama je ostalo da pobjednicima čestitamo, i kratko ih predstavimo. Upoznajte Van Biedermeyera, Modesty i Kreshu Mikicha!

Pobjednik FIP-a u kategoriji najboljeg filma je Ognjen Sviličić sa svojom storijom iz Dalmatinske Zagore 'Oprosti za kung fu' koja je prije naše slavne nagrade već ovjenčana pulskim Arenama 2004, te prikazana u sekciji Forum na Berlinaleu 2005. Kad smo Sviličića ulovili u pauzi snimanja njegovog najnovijeg filma 'Armin' (više o redatelju i njegovom radu čitajte u intervjuu) i priupitali bi li radije primio Oscara, Zlatnu Palmu ili berlinskoga Medu, skromno prešutivši našu nagradu, nije mu trebalo dugo da se odluči za Medvjeda jer mu je Berlin, kaže, ostao u sjećanju kao mjesto gdje se filmu posvećuje zaslužena pažnja, a sve filmove, bez obzira na to koliko su razvikani, publika prati s jednakim interesom. Inače, i sam je Sviličić redoviti čitatelj rubrika s našeg sitea, te barem jednom dnevno klika na FILMSKI.NET, gdje ga najviše zanimaju vijesti i naše te svjetske filmske festivalije (ističe Rotterdam). Na naše pitanje kako bi modificirao ime, da mora, za holivudski proboj, redatelj, koji je oduvijek maštao o tome da postane rock gitarist, kratko je odgovorio: 'Ne znam točno, ali bi sigurno bilo nešto dugačko i komplicirano s puno 'van' elemenata. Recimo van Biedermeyer'.

Pobjednica FIP-a u kategoriji najbolje ženske uloge stiže nam iz istog filma. Predstavljamo Dariu Lorenci, koja je u izboru svog američkog imena bila nešto skromnija od našeg no. 1 redatelja, pa se odlučila za ime Modesty Blaise (hmmm, poznato nam je odnekud). Tu glumicu, koja je od 1999. stalni član teatra EXIT smo dosad navikli gledati više na kazališnim daskama (Liverićevoj 'Evi Braun', Raguževom 'Istoku', Anočićevim 'Noževima u kokošima', 'Božanskoj gladi' Damira Zlatara Freya, aktualnoj Frljićevoj 'Sedmorici protiv Tebe' i puno drugih), a manje na filmu (u Tardozzijevim 'Mrtvim kutovima', Jurićevom segmentu 'Seksa, pića i krvoprolića', te u filmu 'Onaj koji će ostati neprimijećen' istog redatelja i još ponegdje).

Darii se život nakon pulske Arene za sporednu ulogu u 'Oprosti za kung fu' nije promijenio, kaže, pa i dalje obilazi brojne audicije i nije da baš sjedi na telefonu i odbija filmske ponude. Kad smo je pitali vidi li se u budućnosti na filmu više u tragičnim ili komičnim rolama, spremno nam je odgovorila: 'Ma ja sam vam dramsko tragična, ali na komičan način'. Darija bi, kao i Ognjen, u rukama radije držala cannesku ili berlinsku nagradu, jer kako kaže, Oscari su komercijalne nagrade i u LA-u se puca uglavnom na spektakl, dok bi jedna Palma ili Medo dobro sjeli.

Najbolji hrvatski glumac po izboru publike je, a tko drugi nego Krešimir Mikić. On je našu laskavu titulu osvojio za ulogu HIV pozitivnog copywritera u 'Volim te' Dalibora Matanića koji je tu ulogu radio samo za njega. Broj Mikićevog telefona je 091...ha, ha grupies, umrite od znatiželje. Za popularnog Krešu mora da ste čuli, a i ako niste filmski fan, sigurno ste ga vidjeli u brojnim reklamama, pa je isti gotovo već postao službena hrvatska pivska faca. Ljubitelji teatra mogli su ga dosad vidjeti u puno fenomenalnih kazališnih rola (kao Mlaću u Kunčevićevom 'Velikom bijelom zecu', kao psa u  Sokolovićevom 'Pas, žena i muškarac', kao bolesnu mljekaricu u Brezovčevom 'Velikom meštru sviju hulja' i u još puno drugih), a u posljednje vrijeme, možete ga i slušati, jer je nedavno posudio glas zecu Bongu u crtiću 'Tko je smjestio crvenkapici?'.

Na naše pitanje je li sam sebi draži kao životinja (pas ili zec), ili kao čovjek, glumac lukavo odgovara: 'Glumiti životinje je uvijek zabavno, ali i naporno jer su životinjske role uvijek izgovori da se prikažu neke ljudske osobine'. Pamtite Danijela iz Matanićevih 'Finih mrtvih djevojaka'? E pa to je nakon Rušinovićevog 'Svjetskog čudovišta' bila njegova prva veća filmska rola, a sve što je kasnije uslijedilo, kao npr. uloga Kreše u Jurićevom 'Onaj koji će ostati neprimijećen', Joška u Brešanovim 'Svjedocima', Florijana u 'Ocu' Stanislava Tomića, Zlatka u '.....Piću', zaručnika u '100 minuta Slave' i još ponekima, dovelo je Krešu do statusa koji uživa danas. Ipak, na naše pitanje jel su mu draže pare ili nagrade, skromno odgovara: 'I jedno i drugo mi je ok. Ako sam bez love, onda novac, ako nisam, drage su mi i nagrade'. FILMSKI.NET ne čita, kaže, jer nema kompjutor, a na naše pitanje kako bi promijenio ime za američko tržište, da mora, Mikić odgovara: 'Zvao bi se Kreshimir Mikich'.