Smrt fašizmu, sloboda narodu! Partizani u Tuškancu!

Buđenje jednog jutra bez jučerašnjeg kulturnog konteksta, učenje da je nešto lijepo, dobro i poželjno danas, a pogubno, neprijateljsko, pogrešno sutra, igra vrijednostima, sve je to podloga za lijep slučaj društvene shizofrenije. Svi smo, više-manje, doživjeli onaj trenutak (zemlje u tranziciji) kada je nova politička elita počela s proizvodnjom novih vrijednosti dok one stare još nisu nestale.

U koliziji starih i novih vrijednosti, pitanje je što se zaista dogodilo s pop kulturom. Što se dogodilo s ‘Ježevom kućicom’, ‘Boškom Buhom’, partizanima, Titom i štafetom, autoputom ‘Bratstvo i jedinstvo’, sletovima i primanjem u pionire? Što s djetinjstvom u kojem smo slušali pogrešne priče, učili napamet pogrešne pjesme, čitali pogrešne knjige i odrastali uz krive filmove? Kako su partizani odjednom postali generalno ‘bad guys’?  Sve je to bilo nekako nasilno, poput zahtjeva u stilu: ‘Zaboravi Bruce Leeja, bio je papak’! Zaboravi Paju (Paška?) Patka, on je ipak tek - perad! Elvis Presley -  obični plagijator koji je pola repertoara pokrao od Kiće Slabinca!

Kako se osjeća čovjek kojemu je prekrižen kulturni kontekst cjelokupnog djetinjstva? Kojemu su predškolske godine i školska ikonografija obojene u crno? Kad su mu slike iznad školske ploče jednostavno zamijenjene novima, bez puno objašnjenja i rasprave? (Zapravo uz prilično ‘sumnjiva’ objašnjenja i BEZ rasprave.) Kad mu cijelo djetinjstvo iz sadašnje perspektive djeluje potpuno ‘queer’?

I dok su u post autoritarnim godinama hrvatskog tranzicijskog konteksta u medijskom prostoru pomalo počele pucati brane čisto-hrvatskog, kada je poneki srpski glumac progovorio na televiziji u nekom filmu, kad su se velike partizanske filmske epopeje počele apologetski gledati kroz prizmu zdravog, domaćeg ‘trasha’, onaj intimistički, naivni/nevini, ‘pionirski’ pristup partizanskom filmu i vrijednostima koje je propagirao, konstantno je zanemarivan. Čini se da je vrijeme da se osvrnemo na sve ono što je 'nama naša borba dala' i pogledamo neke od klasika naše pionirske mladosti. Po načelima:
P - Pošten
I -  Iskren
O - Odan
N - Neopterećen
I - Istrajan
R - Radoznao

Pogledajmo, još jednom, kako smo vidjeli svijet kad smo bili mali. Queer Zagreb vas poziva na proživljavanje grupne katarze do izbavljenja, kroz projekcije filmova:

26.maj, petak
17.00 Saša, 1962, 89'
r. Radenko Ostojić, u. Rade Marković, Dušica Žegarac, Bekim Fehmiu
‘Drugi svetski rat. Nemci i njihovi suradnici terorišu oblast. Ali skoro svake noći, jedan od njih biva ubijen. Na svakom ubijenom nalazi se redni broj i potpis ‘Saša’'. Partizanski krimić koji tjera suze na oči.
19.00 Igmanski marš, 1983, 96'
r. Zdravko Šotra, u. Bata Živojinović, Slavko Štimac, Branislav Lečić, Milan Štrljić
To je onaj film kad se partizani smrznu pa im režu prste…
21.00 Boško Buha, 1978, 124'
r. Branko Bauer, u. Žarko Radić, Marko Nikolić, Ljubiša Samardžić, Ivan Kojundžić, Milan Štrljić
Priča o junaku - mladom partizanu koji gine za domovinu; originalnu pjesmu pjeva Oliver Dragojević (ekavicom).

27. maj, subota
17.00 Orlovi rano lete, 1966, 87'
r. Soja Jovanović, u. Miodrag Petrović- Čkalja, Ljubiša Samardžić, Bata Paskaljević
Branko Ćopić at his best: djeca hajduci, partizani, orlovi, Ljubiša Samardžić, pas Žućo, ukoliko ste propustili pročitati lektiru sedamdeset ili osamdeset i neke, sad je šansa da to nadoknadite.

19.00 Idemo dalje, 1982, 93'
r. Zdravko Šotra, u. Dragan Nikolić, Ena Begović, Bata Živojinović, Bata Stojković, Pavle Vujisić
Seoski učitelj Dragan Nikolić uči djecu pravim vrijednostima, u vihoru rata. Ena Begović glumi babicu, ljepša nego ikad! Bata Živojinović glumi Švabu koji ne progovara ni riječ.

21.00 Otpisani, 1974, 71'
r. Aleksandar Ðorđević, u. Dragan Nikolić, Voja Brajović, Miki Manojlović
Partizanski James Bond; muzika iz filma postala (mobitel) klasik.

queerzagreb.org