Narko Strukar pod pazuhom medija

Reklame, ili zaboravio sam i što sam gledo

Mladić i djevojka leže pored bazena na terasi penthausa.
'Dragi, koji dio mene ti se najviše sviđa?', pita Plavokosa.
Ustaje i pokazuje Dragom svoju okruglu guzu, vretenaste nožice i krhke ručne zglobiće.
Dragi se šeretski smješka, a onda ju jednim trzajem obara natrag na ležaljku i zabada nos pod njen svježe depilirani pazuh.
Ide sekvenca u kojoj dragi devinizira njeno depilirano potpazušje snimljeno s takvom suptilnošću da izgleda gotovo jestivo.
Ženski glas kaže: ‘Otkrijte ljepotu skrivenu ispod PAZUHA!’

Reklama za dezić... čooooooovječe, prisjela mi večera koju sam taman trpao, pregladan i u velikim zalogajima. Gledo sam neki film na telki i naravno od količine reklama već zaboravio kaj uopće gledam. Ne samo da je TV program non-stop kataloška prodaja povremeno insertirana nekom jadnom isprikom za program, nego smo mi svi već tolko spaljeni da nam mogu prodavat i spike tipa ‘Otkrijte ljepotu skrivenu ispod PAZUHA!’. Mislim, da se razumijemo; budžet te reklame otprilike je triput veći od mjesečnog budžeta emisije koja će uslijediti nakon reklamnog bloka. A tokom te emisije (koja god ona bila) još ćemo barem triput ugledati njenu slatku guzu i muževnog Dragog koji gnjuri po njenom pazuhu. I ak, nakon svega, to smeće njima fakat bilda prodaju jebenog dezića onda je vrijeme da se kolektivno samoubijemo.

Nakon reklama zveknu deset minuta ko fol neku emisiju... pa opet reklame, al u drugom bloku više nisu pazusi. U drugom je bloku sve u čipsevima, čokoladi i gaziranim pićima.. i prehrambeno-prodajni ciklus je zatvoren; prvo te nagovore da jedeš i piješ pofarbano i nacifrano smeće, a onda kad počneš smrdit ko smeće zdilaju ti dezić i uvjere te da si zbog njega čista, podatna i privlačna ili da si pun feromona ko napaljeni bik. Kako god okreneš završava u sexu. Ko i sve, reko bi Freud.

Duboko humana državna nam televizija u službi javnosti

Niš bolje nije ni na državnoj stanici. Veli Tanja Šimić kak je Derbi jedan fantastičan projekt koji ima i tu jednu prije svega duboko humanu notu. Ne znam kak nešto u čemu sudjeluje ministar Primorac uopće može dobit etiketu humano. Humanoidno, možda, ali nipošto humano. I Galić isto misli da je to sjajan primjer na kojem se vidi kako je HRT televizija u službi javnosti. A od sponzora digli lovu koja u sitnim (da ne velim neoznačenim) apoenima  ne bi stala ni u studio 10. Kog boli dupe (ili pazuh) za karte sa stadiona i par tisuća kljastih i sakatih koji bauljaju Hrvatskom bez adekvatnih pomagala?!! Znate koga boli – Vas, dragi moji, jer vi ste platili i tu televiziju, i te velike humane umove koji ju vode, pa na koncu i karte za utakmicu od kojih se skupila lova koju bi vjerojatno Ivana Šoljan osobno (da ne govorimo o moćnoj kompaniji koju prestavlja) mogla mrtva ladna izvadit iz džepa i dat mom prijatelju Samiru.
 
Tak da nemojte mislit da je iko ikome išta darovao. Sve su vama trostruko naplatili, oprali sponzorsku lovu i još naprdili publicitet kompletnom klerofašističkom estradnom lobiju na čelu s onim dementnim tipom kojeg zovu po mitraljezu. Šteta da Ćiro nije pozvo i Merčepa i Glavaša. Siguran sam da bi Merčep briljirao poziciji štopera.

I onda dođe Latin i digne fajer. Sve ih optuži da su korumpirani, ali navodno nema dokaze. Pa naravno da nema. Otkud mu dokazi da naprimjer Marija Nemčić dijeli lovu s Nedžadom Haznadarom i Merlićem ili da Galić uzima mito od tamo nekog tipa koji telki iznajmljuje kombije. To je nedokazivo osim ak im zaljepiš Bajića i POAu na vrat da prate, prisluškuju i rovare im po smeću. Onda bi se eventualno nešto našlo. Ovak će Latin, bojim se, samo zgutat tužbe za klevetu, a neki već ionak predebeli odvjetnici će se još malo udebljat.

Dolje Hollywood! Živio Bollywood!

Hollywood smo otpilili jer su nam htjeli skrnavit grobove i zazivat vraga, al smo zato organizirali fantastičnu dobrodošlicu Bollywoodu. Naime, Niko Bulić (HTZ) je počastio šestodnevnim boravkom u lijepoj našoj nekog ocvalog indijskog superstara i njegov tim profesionalaca (mislim da se svi isto prezivaju). Ići će oni po cijeloj rvackoj od Plitvica, preko Opatije i Motovuna do Brijuna, spavati u najboljim hotelima i obavljati ‘stručne preglede terena’.

Vinko Grubišić (a.k.a. Deda, a.k.a. Španac, a.k.a. Tapir, a.k.a. Crni) je ispred Jadran filma objasnio kako je Hrvatska iznimno zanimljiva prije svega zbog bogatstva raznolikih ekskluzivnih lokacija za snimanje, ali i zbog konkurentne ponude tehničkih i logističkih usluga za filmsku produkciju. Prvo stoji, drugo baš i ne, ali ok razumijem da on s tog mjesta valjda mora tak reć. Jedino što nikom nije palo na pamet je zašto zapravo Indijci žele snimati u Hrvatskoj. Sigurno ne zato što je jeftinije. U Bombayu za pet kuna kupiš ženu, dvoje djece i kilu dopa. Dakle onda, lokacije.

‘Zašto baš lokacije u Istri, zašto ne, na primjer uvijek isticani Dubrovnik?’ pita jedna radoznala novinarka ni ne znajući valjda kolko je blizu srži problematike. Dok Niko odgovara kako je Istra u fokusu zbog specifičnih scenarističkih zahtjeva, u zraku lebdi pravi odgovor kojeg se nitko nije sjetio:
Pa zato što je Istra blizu Italije, a Dubrovnik blizu Crne Gore!!!

Opće je poznat fenomen Bollywoodskog prodora u Europu, navođen scenarističkim trendom priče o bogatom Europljaninu koji zavede mladu Indijku, odvede ju na zapad, tamo ju ‘obeščasti’ i onda njena braća pjevajući i plešući dolaze upomoć.

Kak to izgleda na terenu? Dođe četrdeset Indijaca za koje domaći koproducent potpiše garantna pisma da bi im se izdale vize. U boljoj varijanti - film se snimi, u Indiju se vrati njih trideset, a desetka zauvijek nestane negdje u bogatoj i privlačnoj Europi. U lošijoj varijanti-ne snime niš, većina se vrati, dvojicu zaustave na aerodromu, petoricu uhvate do koljena u nekom potoku na granici sa Slovenijom, a još trojica se sami prijave tri dana kasnije jer su se zgubili negdje kod Kumrovca.

Ta priča poznata je otprilike koliko i ona o kineskim restoranima. Fakat nisam ksenofob, ali mislim da je to upravo zbog toga što u Hrvatskoj nikad nismo imali problem s imigrantima. Nisam siguran da je ovo vrsta biznisa koju si želimo dofurat u dvorište. A ruku na srce i Bulićeva priča o promociji hrvatske turističke ponude na indijskom tržištu mi je malo klimava. Jest da ih ima ko Rusa, al su istovremeno siromašniji od Albanaca, mislim, zar ste ikad negdje čuli za ‘skupinu indijskih turista’? Tamo se živi u feudalizmu, oni dolaze ili na jahti od 80m ili u duplom dnu furgona, nema treće. Bollywood se financira lovom od heroina, dragog kamenja i trgovine ljudima, a škvadra koja se vrti u tom biznisu podsjeća na ex jugo folk scenu. Sve mutni, krezubi tipovi, koji izgledaju više ko poljoprivrednici nego ko filmaši, dramatični nastupi i loša odijela, sve u svemu totalni kemp-laž koja govori istinu.

Ne bi se htio zaletat u zaključke, ne znam ljude, nisam s njima tikve sadio, al nemrem si pomoć... djeluju mi ko gadna, zajebana ekipa. Ili je možda i njihova ljepota skrivena ispod pazuha.

Narko Strukar