RAF: Kids&Teens, Bore i Borovi

Izgleda da publika RAF-a izlazi iz svojih brloga tek kada padne mrak jer prije večeri dvorane su uglavnom prazne, a unuta su samo Vaš kritičar i pokoji član filmske ekipe. Jedino 'RAF kids' program ima hrpu publike jer ima i hrpu statista iz redateljevog kvarta/razreda a oni su i dobra glasačka mašinerija kada publika bira filmove za program 'RAf putuje'.

Najzapaženiji dječji film je 'Kota 212' Igora Aleksandrovića i Ivana Vučenika/NASLOVNA. To je dječja verzija hrvatskog trash klasika 'U okruženju' o hrvatskim borcima koji vode izgubljenu bitku u Domovinskom ratu.  Možda nemaju budžet za puške koje se dime ali imaju dobre zvučne efekte i arhivske snimke, za jedan dječji film i to od 90 minuta - efekti su zaista spielbergovski. Dobro, možda su im šale sa srpskim neprijateljima na razini Jakova Sedlara ali čak i uz djecu koja nose lažne brkove i ne znaju glumiti film ima veću uvjerljivost od mnogih hrvatskih ratnih filmova. Posebno je efektan zvuk i montaža Željka Aleksandrovića a za glazbu je zadužen Ennio Morricone. 



Drugi dio dvojca Aleksandrović-Vučenik odlučio se i na samostalni film, u 'Herojima' Ivana Vučenika pratimo i borbe Nijemaca i neimenovane hrvatske vojske u 2. svjetskom ratu a mladi glumci pričaju čak i kakvim-takvim njemačkim. Kao i svi dečki, i Vučenik voli epsku formu u kojoj se igra rata i strategije a za liriku i osjećaje opet je zadužen signor Morricone. Ako su Vučenik i Aleksandrović mlade nade onda je to i autor filma 'Sanguis est origo vitae' Luka Delić no u obrnutom smislu, on je novi Ed Wood koji radi nadrealno loš film. Svima njima dobro će doći jedna prava filmska škola i dobar mentor a onda ima nade i za hrvatski film.

Odrasli se uglavnom bave - socijalom. 'E kad su naši stari... ' Drage Župarića – Iljića je film o Županji u kojoj se uzgajaju nojevi, svinje i puževi. Dokumentarac je bolji od 'Plodova zemlje' i dokumentaraca o životinjama Ðele Hadžiselimovića a zanimljiv je i recept za dugovječnost koji i RAF-ovci promoviraju - deci rakije na dan. Informativni film završava dosta melankolično a posvećen je 'svim radišnim ljudima županijskog kraja'. 'Mučnina' Savudina je film o glumcu, slikaru i kanibalu u jednoj osobi (Ivan Zebić Ðeger). Egzistencijalistička vinjeta s bizarnim likom koji pije na špici i izvodi incidente, ludo i bizarno duhovito.

'Ruke koje plaču' Angela Naumovskog i Slavena Žimbreka je snimljena predstava o životu gluhih, pregled povijesti svijeta i lošeg tretmana gluhih ljudi a sve to prezentira gluhi anđeo gluhoj djevojci s problemima. Film i predstava su bez riječi ali s efektnom glazbom i zvukom, uz jezik gluhih i titlove, a pokretima i plesom otkriva se zaboravljena snaga nijemog filma. Iako se isprva čini da film završava pamfletski i angažirano, djelo ima potresan kraj - nijemi otkrivaju da nemaju razloga za život u ovako okrutnom svijetu.

'Banijski holivud' Roberta Minge je film o svojevrsnoj sisačkoj podružnici Nightmare stagea. Film počinje glazbenom temom i uvodom iz 'Valtera..' : 'Zen zi dize štat- das ist valter', što je primjenjivo i ovdje, i Sisak čine njegovi ljudi. Grad propada, a i ljudi u filma su razni frikovi koji čine film zabavnim, boemi koji su i filozofi i sportski komentatori i poete. Trash hororu 'Osveta borova ubojica' Matijasa Župana bi pomogao dobar montažer i bolja obrada zvuka ali inače spada u duhovite hororce - na koliko načina možete vidjeti da borovi ubijaju ljude (dave u školjci, vješaju, podmeću nogu)? Netko s većim budžetom i efektima bi samo upropastio trash duh filma a za rasvjetu filma su po špici filma zaduženi Sunce, zvijezde i HEP. Duhovit i dobar film, da je nešto kraći bio bi i još bolji.
 
Nakon 'Casino Royalea' Crna Gora je opet bila spremna za akcijski spektakl , ovaj put bez Daniela Craiga ali sa Sinjaninom Bore Leejem koji u filmu 'Zlatne čaklje' Zorana Bojovića polagano izlazi iz mora u svojim kupaćima, baš kao da je u još jednom egzotičnom Bondu. Filmovi postaju sve spektakularniji pa je samo pitanje kad će Bore u profije poput Van Dammea. Ovo je radna verzija  filma, još nije istinski montiran zvuk i glazba najveće crnogorske zvijezde Ramba Amadeusa a to šteti razumijevanju filma, pa se baš ne može rekonstruirati što likovi govore. No publika ionako prati samo Bore Leeja koji je toliko velika zvijezda da publika stalno čeka njegovu polaganu izvedbu. Bore nešto kaže, hoda na svoj način i bori se u svom stilu a publika samo upija. Napredak u poetici Bore Leeja je sve veća produkcija, uz cepelin i helikopter, tu su i utrke autija i kaskaderi, računalni efekt a i skoro pa ljubavne scene. Treba li uopće i naglašavati da je na pomolu novi hit?



Uz ovaj film, prikazan je i dokumentarac o Bore Leeju 'Borilica' u režiji Marija Kovača, uz asistenciju Malnarove Anđe/Orfeja koji služi kao sparing partner. Što reći, 'ozbiljna' filozofija i upute Bore Leeja o borilačkim vještinama i zabavne prezentacije borbi sa ključnime zvučnim efektiom - pokretima ruke koji paraju zrak i lome kosti.