Punk nije mrtav – samo tako miriše
Prošlo je 30 godina od punk revolucije. Dok se mladi jeftino prodaju, stara pankerica podvlači crtu i prikazuje doba kada je buntovništvo nešto značilo.
Punk (iliti Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike) je sada već toliko star pokret, da se gomilaju dokumentarci koji će vjerojatno biti projicirani u muzejima suvremene umjetnosti. Trenutno u kinima Skandinavije, Japana i SAD-a igra film koji uz duhovito filozofiranje o pokretu, nudi i pregled zadnjih 30 godina punka.
Dokumentarac 'Punks Not Dead' rađen je u neovisnoj produkciji filmaša koji su i sami strastveni pankeri, tako da ne valja očekivati neku pretjeranu objektivnost. Producentica i redateljica filma Susan Dynner zaljubila se u punk kao tinejdžerka, već s 15 je postala respektabilna fotografkinja koja je fotkala mnoge slavne grupe. Zatim je završila filmsku školu i ušla u filmski biznis, koproducirala je 'Brick', koji je 2005. bio dobitnik posebne nagrade žirija na Sundanceu. Susan je ostala frendica s mnogim članovima punk bandova, a priznaje da često i prespavaju u njenom stanu za vrijeme turneja koje imaju.
Ta dobra poznanstva i bogati arhiv omogućili su redateljici da napravi film s puno povijesnih snimaka. Film sadrži nove i arhivske intervjue s facama iz svijeta punka, i glazbenicima i novinarima, uz snimke glazbe uživo po raznim klubovima i festivalima. Posebno su zabavni klipovi iz televizijske arhive, u kojima se vidi kako je punk u društvu bio tretiran kao eksces sličan nacizmu. Prikazuje se cijela povijest punka, od početaka u kasnim 1970-tim, Ramonesa i Sex Pistolsa, grunge perioda s Nirvanom, pa do tzv. pop punka i bendova kao što su Green Day i Offspring. Film zabavno portretira i Adictse, koji se hvale da su najtrajniji punk band, jer imaju karijeru dugu ak 30 godina.
'Punk's Not Dead', r: Susan Dynner, trailer
Uz intervjue i snimke prezentiraju se i Bad Religion, Dead Kennedys, The Exploited, i Sex Pistols, slušaju se uspomene superstarova kao što su Jello Biafra i Henry Rollins, a gostuju i redatelj Alan Parker i reality zvijezda Kelly Osbourne.
Česte su usporedbe s filmom 'American Hardcore', dokumentarcem slične tematike o kojem smo već pisali. Jednoglasno mišljenje fanova je da je ovaj dokumentarac bolji, jer ima više ključnih bendova, i uspio je pružiti dobar pogled na punk iznutra, za što je sigurno zaslužna insajderica Susan. 'American Hardcore' tako pokriva samo američku hardcore scenu ranih 80-tih, a 'Punks Not Dead' daje cijeli pregled međunarodnog punk pokreta, s bendovima koje je 'American hardcore' izostavio, poput 'The Dead Kennedys'.
Kao što je kritičar Los Angeles Timesa primijetio, teško je reći nešto pristojno o ovom filmu, jer bi onda odbio ciljanu publiku, pa stoga sažima svoje mišljenje u : 'It stinks!' Iako je film iscrpna kronologija svih važnijih događaja u punk glazbi, kritika ističe da je film manje povijest, a više psihološki profil sudionika, te pokazuje osjećaj slobode, jednakosti i bratstva, koji je vladao u svijetu punka.
Istina, film pokazuje i da današnji bendovi poput My Chemical Romance, Sum 41 ili Good Charlotte, uz glasnu mjuzu znaju i kako zarađivati na webu, što znači da ideali poput 'nikad se ne smiješ prodati' nisu više dogma. Najbolji sažetak dao je ipak recenzent 'Time Outa', David Fear, koji ističe da 93 minute nisu dovoljne da se ispriča povijest cijelog pokreta, ali se može dosta toga naučiti i zabavite se uz dobru mjuzu. Njegova preporuka je 'Pusti ovaj film glasno. Jaaako glasno...'
Nema komentara.