Upoznajte nogometnu skupinu B! - Dugometražni
Home      Vijesti      Filmski      Dugometražni      Upoznajte nogometnu skupinu B!

Upoznajte nogometnu skupinu B!

Naučili smo iz filmova - Nijemci su uvijek spremni osvajati Europu, Poljaci se s jačima bore do kraja, a Austrijance je bolje ne provocirati.

s.p. 05.06.2008 0 komentara

Upoznajte nogometnu skupinu B!

Hrvatska se u prvom dijelu Eura 2008. natječe s Njemačkom, Poljskom i Austrijom - velikim nacijama koje tuku Hrvate kada se uspoređuju rezultati u filmskoj umjetnosti. Za nogomet ćemo još pričekati sa zaključkom, ali prije sportskih analiza, imamo jednu povijesno-filmsku. Ako o nacijama možete saznati nešto i iz njihovih kinematografija, evo par činjenica (i stereotipa) koje smo naučili iz filmova naših suparnika.


'Čudo u Bernu' - r: Sönke Wortmann, trailer za film o njemačkoj mitskoj pobjedi.

Najveća nacija u našoj skupini ima i najveću nogometnu i filmsku tradiciju. Osvojili su 3 svjetska i 3 europska prvenstva, a poznati su kao radišni i disciplinirani u svemu što rade, pa i u sportu. Bili su čuveni i kao ratnička nacija, ali to nije dobro završilo – Drugi svjetski rat im je osobito ukaljao ugled, pa su izgubili pobjednički duh. Umjesto Leni Riefenstahl i njezinog veličanja arijevski lijepih i snažnih sportaša, poslijeratnoj generaciji više je bilo stalo do obnove i ekonomske izgradnje. No, s vremenom se izgradio i nacionalni elan, a mitski trenutak u modernoj povijesti bilo je prvo osvajanje nogometnog prvenstva, 1954. u Bernu.

Čak je i jedan od najvećih njemačkih redatelja, Rainer Werner Fassbinder, u završnoj sceni 'Braka Marije Braun', ovjekovječio trenutak kada njemački komentator na radiju vrišti: 'Njemačka je svjetski prvak!'. Iznenađujuća pobjeda nad slavnom mađarskom momčadi ostala je poznata kao 'Čudo u Bernu', a to je i naziv istoimenog igranog filma Sönkea Wortmanna koji je još jednom podsjetio Nijemce na 'dane ponosa i slave'. Danas Njemačka ima jednu od najvećih i najboljih europskih kinematografija (o čemu smo već i pisali ovdje), a u nogometu su uvijek bili i ostali velesila. Treba li i naglašavati tko je glavni favorit naše skupine?


'Kanal', r: Andrzej Wajda, isječak iz ratnog filma koji pokazuje da se Poljaci nikad ne predaju, čak i kada potonu u mrak...

Poljake nismo navikli gledati kao nogometaše, a ni oni sami nisu se previše vidjeli kao nogometne prvake. Poput nas, više su ih mučila 'bespuća povijesne zbiljnosti', te ih karakterizira fatalizam uzrokavan povijesnim prilikama – ugrožavale su ih velike nacije (Nijemci i Rusi) protiv kojih su se borili i kad nisu imali izgleda za uspjeh. Andrzej Wajda je poljski filmaš iz 'stare garde', koji je sada u centru pažnju s 'Katynom' (borba Poljaka sa Rusima!), a filmofili ga najviše znaju po ratnim dramama kao što je 'Kanal'. U tom filmu je opet prikazao borbu Poljaka na život i smrt, i to protiv Nijemaca za vrijeme Varšavskog ustanka 1944.

Kažu da su im nogometaši agresivni (u dosjeima imaju bračno nasilje, tuče i gaženje pješaka!), pa treba pripaziti na duele na terenu, mogli bi svoje nacionalne bitke iz filma prebaciti na stadion. Možda i nemaju velike igrače, no sjetite se da su religiozni i uzdaju se u intervenciju odozgora, pa nije slučajno Krzysztof Kie¶lowski snimio čitavi 'Dekalog'! No, vidjet ćemo na čijoj je strani Bog i je li Djevica Majka više Kraljica Poljaka ili Hrvata.


'Le Temps du loup' ('Vrijeme vukova'), r: Michael Haneke, 'čovjek je čovjeku vuk' - i na nogometnom terenu?

A Austrijanci su najveći autsajderi u cijeloj skupini, čak su i njihovi komentatori predlagali da uopće ne igraju na Europskom prvenstvu, da se ne sramote. Baš kao i u nogometu i kinematografija im je u sjeni velike germanske braće, Nijemaca. Većina filmaša koji su porijeklom iz Austrije otišle je preko bare u Ameriku, od Fritza Langa, Billyja Wildera, Freda Zinnemanna, Otta Premingera i – Arnolda Schwarzeneggera. I dok su ti 'gastarbajteri' stvorili karijeru na (uvjetno rečeno)  'zabavnim' filmovima za mase, redatelji koji su ostali u domovini uglavnom snimaju realistične socijalne drame. Još od vremena ekspresionizma, jedini žanrovski filmovi koji uspijevaju u toj kinematografiji su horori, i to oni psihološki.

Glavni predstavnik takvih horor-drama je suvremeni austrijski filmaš, Michael Haneke. Njega su često optuživali da je previše mračan, nasilan i brutalan u opisivanju austrijskog društva, no sigurno će te optužbe prestati nakon slučaja Kampusch i Priklopil. Jesu li su i austrijski nogometaši agresivni na terenu - još ćemo vidjeti, valjda će domaća publika motivirati nogometaše iz nacije koju njihovi filmovi opisuju kao vraški depresivnu. A možda smo im baš među filmskim naslovima našli slabu točku u nogometnoj taktici – austrijski pisac Peter Handke napisao je roman koji je snimio veliki Wim Wenders, a zove se 'Strah golmana pred jedanaestercem'.

Komentari

Nema komentara.