Invazija barbara dobitnik ovogodišnjeg Cesara

Denys Arcand, redatelj 'Barbarske invazije', rodom je iz Kanade, iz Quebeca, film je na francuskom jeziku, a produkcija je dvojna, kanadsko-francuska. Osim glavne nagrade za najbolji film, Barbari su osvojili i onu za najbolji scenarij te Arcandu priskrbili i priznanje za najboljeg redatelja. O svim nominiranima obavijestili smo vas ranije, ako ste zaboravili, prisjetite se.

Film priča o prijateljima i obitelji čovjeka na samrti koji su se svi sakupili oko njegovog kreveta raspravljajući mudro o smrti i svim promjenama koje su zadesile zapadni svijet od polovine prošlog stoljeća na ovamo. Barbari su privukli pozornost javnosti 2003., kada su prikazani na Cannes Film Festivalu gdje su nagrađeni za najbolji scenarij, nakon čega su često nagrađivani na brojnim festivalima diljem Europe, Amerike i Kanade. Određeni vrhunac redatelju sigurno predstavlja i ovogodišnja nominacija za Oscara u kategoriji za Najbolji strani film.

Njemačka komedija 'Good Bye, Lenin!', redatelja Wolfganga Beckera, osvojila je i francuski žiri koji joj je odao priznanje nagradom za najbolji europski film. Podsjećamo, radi se o smiješnoj i tužnoj priči o sinu koji njeguje bolesnu majku za vrijeme pada Berlinskog zida. Kako je majka zakleta komunistkinja, to nipošto ne smije doznati da joj se stanje ne bi pogoršalo.

U kategoriji stranog filma titulu najboljeg ponijela je Clint Eastwoodova 'Mistična rijeka', priča o trojici prijatelja iz djetinjstva koje nakon dugih godina neviđanja spoji ubojstvo koje na površinu izbacuje razne posljedice proživljenih trauma iz djetinjstva.

Omar Sharif s ulogom muslimanskog trgovca u drami 'Monsieur Ibrahim' ovogodišnji je slavljenik u kategoriji najboljeg glumca. Radnja filma smještena je u Pariz 60-ih godina prošlog stoljeća, a Ibrahim postaje uzor dječaku Momi koji dolazi iz nesretne i razorene obitelji i nakon druženja sa svojim idolom odluči se prebaciti na islam. Sharif je prošle godine na festivalu u Veneciji primio i vrijedno priznanje - nagradu za životno djelo.

Nagrada za najbolju žensku ulogu otišla je u ruke Sylvie Testud za film 'Stupeur et tremblements' koji je nastao po autobiografkoj knjizi belgijske spisateljice koja živi u Francuskoj, Amelie Nothomb. Amelie je kći belgijskog diplomate, rođena i odrasla u Japanu, gdje se zaposlila u velikoj tvrtki odakle je glavom bez obzira pobjegla u Europu, u Francusku. Sylvie Testud je za potrebe uloge naučila japaski jezik, mada je narativni dio na francuskom, ostatak filma je na japanskom jeziku.

I ovo je filmsko okupljanje, kao i Berlinale i dodjela španjolskih Goya nagrada, prošlo u znaku demostranata, u Berlinu su to bili studenti, u Madridu obitelji žrtava terorizma, a u Parizu su to bili sami filmski radnici, njih 200 glumaca, glazbenika i tehničara, koji su ispred Théâtre Musical de Paris Châtelet protestirali zbog smanjivanja prava nezaposlenih radnika.

Domaćica ovogodišnje dodjele bila je Fanny Ardant koja je i sama vlasnica jednog Cesara za ulogu u filmu 'Pedale Douce' iz 1997. godine.