7. ZFF - nešto posebno

Na kraju 7. ZFF-a vidjeli smo i zadnje favorite. 'Libanon' /naslovna/ je jedan od onih angažiranih filmova koji je na Festival došao s uglednom nagradom (Zlatni lav iz Venecije), a zatim razočarao kritičare koji su imali velika očekivanja. Riječ je o još jednom od ratnih filmova u kojem imamo vojnika koji ne želi pucati u civile i drugog koji histerizira, a tu je i jedan izraelski vojnik koji samo želi da njegovoj mami jave da je živ, a onda na kraju filma... pa, već pogađate!

Iako ima dosta scena zbog kojih je mogao igrati i u sekciji 'Film kao propaganda', ipak je riječ o jednom solidnom ratnom filmu, ljubiteljima žanra osobito će se svidjeti početak filma. Ulazak izraelske vojske u Libanon vidimo iz perspektive tenkista koji svijet gleda kroz svoj nišan, okružen gromoglasnom bukom, a pritom se, kao i ostali vojnici, pita kako se može ratovati u tom kaosu.

'RIP A Remix Manifesto' je pravi dokumentarac modernog doba. Redatelj filma je aktivist Brett Gaylor koji se bori za sudjelovanje publike u remiksiranju umjetnosti, pa je film stavio na web stranicu na kojoj ga svi mogu besplatno pogledati i remiksirati. Vrlo informativni film poučava ljude o vrijednostima javnog vlasništva ideja, a istovremeno je i vrlo zabavan, te će se svidjeti fanovima semplirane glazbe.

'Amos Oz' je tipični biografski film u kojem ima puno scena u kojima slavnog izraelskog pisca prate za vrijeme njegovih protokolarnih aktivnosti, promocija knjiga, tribina i sl. Najzanimljivije scene su ipak one u kojima Oz priča o sebi i o situaciji na Bliskom istoku, pisac je stručnjak za cionizam i izraelsko-palestinsko pitanje, pa će ovaj film biti koristan za politologe i povjesničare.

U domaćem programu ('Kockice') treba izdvojiti 'Otpadnike' Petra Oreškovića koje smo već hvalili na Danima hrvatskog filma, a u petak navečer moći će se vidjeti dugo očekivana premijera filma Sare Hribar 'Libertango'. Od kratkih filmova u međunarodnoj konkurenciji među najupečatljivijima je bio 'Vrata' Juanite Wilson, dirljiva priča o černobilskoj nesreći koja razara jednu obitelj.

U programu 'Film kao propaganda' prikazan je i jedan pravi propagandni film - sjevernokorejska obiteljska drama 'Dnevnik školarke'. Priča o djevojci razočaranoj ocem koji stalno radi mogla bi biti snimljena i u Hollywoodu, a posebnost filma je da ima naivni scenarij i još naivniju izvedbu, iako je snimljen 2006. Osim pjesama upućenih Velikom Vođi, glavna propaganda filma je 'suptilna' i iskazuje se u tome da glavni junaci stalno nešto jedu, i to obilno. Mora da je gledateljima u Sjevernoj Koreji film bio pravi SF hit!

Nakon dosta dobrih, ali ne i izvanrednih filmova, bilo je ugodno iznenađenje vidjeti 'Ništa osobno' Urszule Antoniak. Riječ je o priči o odnosu starijeg udovca (Stephen Rea) i mlade Nizozemke (odlična Lotte Verbeek), a njihovu vezu teško je definirati jer je i oni sami često redefiniraju. Dvoje usamljenih ljudi bez prošlosti stvaraju neobičnu vezu u sadašnjosti, a sve je ispričano bez patetike, s puno suptilnog humora i u upečatljivoj atmosferi kišovite Irske. O filmovima sa 7. ZFF-a moglo bi se još dosta pisati, ali najbolje je iskoristiti mudrost iz filma 'Ništa osobno': 'Talent zna kada treba stati!'

Siniša Paić