Ubijen par filmskih kritičara

Kada bi čuli da je netko ubio dvoje filmskih kritičara, prvo bi pomislili na loš vic o bijesnim filmašima, a ne na stvarnu vijest o banalnoj pljački koja je krenula po zlu. No, upravo to se dogodilo u filipinskom gradu Quezon Cityju gdje su ubijeni Alexis Tioseco i Nika Bohinc, ljubavni par koji je dijelio istu (kritičarsku) profesiju i ljubav prema filmu. Za one koje zanimaju detalji iz crne kronike, Ubojstvo se dogodilo kada su Nika i Alexis došli u svoj stan i tamo zatekli trojicu naoružanih i maskiranih pljačkaša. Jedan od pljačkaša zapucao je i usmrtio nesretni par, a zatim su kriminalci uzeli laptop i još par vrijednih stvari i pobjegli u autu ubijenih novinara koji je kasnije pronađen.

28-godišnji Alexis Tioseco je spadao među najuglednije azijske kritičare, radio je kao sveučilišni profesor i neumorno promovirao filipinski nezavisni film. Pokrenuo je i vodio internetsku stranicu Criticine.com koja je proglašena za 'najutjecajniji i najpametniji blog o filmu u Jugoistočnoj Aziji', a pisao je i za Screen International i Senses of Cinema. Sudjelovao je i kao član raznih žirija, a na festivalu u Rotterdamu upoznao je još jednog mladog i uspješnog kritičara, Slovenku Niku koja će mu postati (do)životna partnerica.

29-godišnja Nika Bohinc bila je novinarka i bivša urednica revije Ekran, najstarije i najuglednije slovenske filmske publikacije. Sudjelovala je u organizaciji filmskih festivala u Izoli i Ljubljani (ugledni LIFF), a imala je čast biti predsjednica slovenske sekcije međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI.

Kao spomenik njihovoj ljubavi ostalo je 'Pismo koje bih ti volio osobno pročitati', predivni tekst koji je Tioseco prošle godine objavio u magazinu Rogue. U njemu je Alexis javno objasnio svoju ljubav prema Niki i prema filmu, i pojasnio da 'vjeruje da je najveća radost koju netko može osjetiti u tome da ono što smatra predivnim podijeli s nekim koji inače to ne bi primijetio.' To je bio razlog zbog kojeg se prihvatio pisanja o filmu, a svoju ljubav prema nezavisnom i domaćem filmu objasnio je željom da s drugima podijeli iskustva o djelima za koje malo ljudi zna.

Očito je u tome jer uspio jer iz cijelog svijeta, s adresa uglednih festivala (Toronto) i filmskih magazina (Filmmaker) stižu brojni izrazi sućuti kolega, pa im se i mi pridružujemo. Nismo imali čast osobno ih poznavati, ali ćemo sa zanimanjem čitati njihove tekstove, tužni što ih više nema, ali radosni što smo mogli osjetiti njihovu ljubav.