Roz Mortimer

Čovjek odlučan da pronađe sva zanimljiva imena suvremene britanske eksperimentalne filmske i video scene, pa čak i uz hiperbrza internetska pomagala, neminovno je osuđen na beskrajna i često neplodna lutanja bespućima virtualiteta. Zato svako ime koje nam zapne za oko odmah bez razmišljanja forwardamo dalje.

Jedna od autorica koja nas je nedavno zaintrigirala (predstavljanjem svojega rada na Splitskom festivalu 2004. godine) zove se Roz Mortimer. I gle čuda, ne samo da snima kontroverzne i ironične kratkiše, već se u svojoj biografiji može pohvaliti i osnivanjem nezavisne distribucijske i produkcijske kuće pod imenom Wonderdog Productions.

Njezin prvi rad, dvanaestominutni 'Bloodsports for Girls' (1995) zacrtao je Rozine motive koje će varirati u dokumentarnoj i eksperimentalnoj formi, a njezine preokupacije možemo uglavnom odrediti kao feministički aktivizam podvučen erotikom i psihoanalitičkim zadiranjem u nadrealizam nesvjesnog.

Natuknuo je žudnju, fantazme i snovite krajolike kojima koračaju moderne heroine okružene frojdovskim simbolima, a već sljedeći rad, 'Wormcharmer' (1998), dodao je i neizbježni element jeze kojim se Roz približila ranome Greenawayu ili pak Louisu Bunuelu. Povezanost između urbane kućanice i svijeta crva prožet je erotikom, dokumentarizmom, fetišizmom, humorom i dubokim uvidima u svijet srednje londonske klase, a uloga pripovijedača postat će veoma bitan element u cijeloj Rozinoj filmografiji.

Sljedeći rad, četverominutni 'Airshow' (1999) pozabavit će se pitanjima konstruiranja identiteta kod dječaka okruženim nasiljem i tehnologijom te budućnošću djece koja u ranoj mladosti dolaze u dodir s oružjem ili sličnim nesretnim igračkama. 'Neverland' (2000, naslovne fotke) je Rozin prvi dokumentarac, a nakon njega uslijedit će dvanaestominutni film u sličnom tonu, bajkoviti rad 'Dog of my Dreams' (2001) u kojem ispituje vezu djevojčica i njihovih pasa. Ne treba reći da i ovo djelce zaslužuje epitet blago perverzog ostvarenja u kojem se žene i djevojke preko niza nadrealističkih i poetičnih slika prisjećaju svojih dragih ljubimaca.

Nakon dubokih veza između pasa, crva i žena, Roz Mortimer svoju pozornost usmjerava na četiri dvospolne žene koje se svakodnevno suočavaju s tim problemom, okružene, naravno, nerazumijevanjem okoline i društva u kojem žive. 'Gender Trouble' (2002) je tako i opet suvremeno-lirski orijentiran dokumentarac koji istražuje vezu između seksualnosti, društva i spolne orijentacije.

I to nas naposlijetku dovodi do najnovijeg filma ove uistinu neobične autorice; petominutni 'Safety Tips for Kids' (2003) ponovno udara u najsuvremenije teme današnjice, ali s blagim ironičnim odmakom. Roz zaključuje da histerična hajka na pedofile ne odgovara činjenicama koje govore da najviše djece pogiba ili je ubijeno upravo od njihovih vlastitih roditelja. Ovaj ironični pogled na novinske reportaže dječjih smrti, koje pokazuju da svakih šest tjedana u Velikoj Britaniji neka majka ili otac ubiju svoje djete, početna je točka za kritičku raspravu o zlostavljanju djece u njihovim vlastitim domovima.

No, to nije sve, još jedna šokantna istina proizlazi iz Rozinog istraživanja, a to je da veći prostor u novinama dobivaju lijepe i bijele djevojčice, a puno manje djeca drugih rasa ili dječaci, jer ljepotice, naravno, oduvijek prodaju više od onih manje privlačnih ili slatkih. Pa  ako ste i dalje uvjereni da nije u šoldima sve, svratite na stranice Roz Mortimer i popunite malo svoju dvdoteku...