POZOR!!!! Nuklearni vlak i kontaminacija!!!

Kako prepoznati pripadnika suvremene angry young man generacije u vremenima kada opaki bikeovi ne skandaliziraju tate i mame više od mobitela s polifonim melodijama i digitalnom kamerom? Reci mi što snimaš, pa ću ti reći kakav si, prekaljeni je, ali i dalje odličan način upoznavanja. Zato vas danas upoznajemo s tipovima koji progovaraju o nuklearnim vlakovima i genetski mutiranim varijacijama postojećih bića... Naravno, svaki antiglobalistički nastrojen i iole ekološki svjestan građanin svijeta zna da je stvar veoma ozbiljna i dovoljno aktualna za svakoga eksperimentatora kratke forme.

Nuclear Train (2003) Daniela Saula (naslovna) desetominutni je igrani film koji sasvim sigurno zaslužuje vašu pozornost, a ime redatelja treba zabilježiti u mali arhiv filmaša koji će sljedećih godina vjerojatno osvajati Clermond Ferrande ili ine top festivale . Početni motiv u stvaranju filma tri su fantomska vlaka koja svakoga jutra projure središtem Londona noseći nuklearni otpad, što je naravno, true story no kako ne bi sve ostalo samo na ispraznoj kritici svijeta u kojem živimo, Saul je dodao priču o Jamesu i njegovoj kćerki bez ruku koji žive blizu tračnica kojima prolaze vlakovi.

Jamesa, naravno, potpuno opsjedne stravično tutnjanje nuklearnih vagona, a nuklearne vibracije kojima podrhtava njegova kuća odvedu ga u ludilo, pa se jednoga dana uputi u nepoznato preispitujući svoj život ispunjen krivnjom. Luđaci, beskućnici koji žive od nuklearnih otpadaka, grad koji se mijenja pod navalom tehnologije, neljudski krajolici kojima vlada otpad, djeca bez ruku, sve je to pomiješano u apokaliptičnoj atmosferi noćne more još dodatno izmanipulirane postprodukcijskim animacijskim zahvatima.

Priču po kojoj je snimljen Nuklearni vlak napisao je bivši urednik časopisa Wired UK, James Flint, koji je sigurno pomogao u stvaranju ove desetominutne sajebrforme za neki novi milenij. 

Carl Stevenson, još jedan Britanac, pozabavio se sličnim gorućim problemima suvremenoga svijeta, uputivši se u svojemu šestominutnom mališanu pod nazivom Contamination u nepregledna bespuća Radmanovskih svemira manipulacije genetskim strukturama ljudskih bića i, naravno, potencijalnim stravičnim ishodom takvoga križanja.

Stevenson je poznati gost filmskih festivala, a svoje je radove prikazivao i na prestižnim mjestima poput londonske ili liverpulske Galerije Tate. Njegov prošlogodišnji film, Contamination, zbog zanimljivoga križanja 2D, 3D kompjutorske animacije, fotografija i igranih dijelova s punim je pravom proglašen punokrvnim hibridom filmske umjetnosti, pa je zato istodobno pohodio festival animacije Anima Mundi i primjerice London ili Split film festival gdje se našao u konkurenciji kratkih eksperimentalnih radova.

Contamination daje odličnu atmosferu distopijske i uznemirujuće budućnosti u kojoj je genetički materijal stvorio hibridne forme života. Mačka s glavom goluba, ljudi s golubljom glavom, leteći ljudi – sve je moguće, kaže Carl... A koliko smo daleko od takve kaotične vizije uzrokovane genetskim inženjeringom najbolje je ilustrirati onom narodnom – tko čeka, dočeka...

Ovdje pogledajte minutu i po filma Nuclear train.
Ovdje možete kupiti Nuclear train ili barem lijepo zamoliti za autorovu adresu jer je rekao da može i sam poslati film.
Carl Stevenson - Contamination.