Čovjek zvan Man Ray

Čovjek kojeg je do davne 1921. godine živio u New Yorku i oko njega, a zatim se sa svojim bliskim frendom Marcelom Duchampom preselio u Pariz, po svojemu značenju pripada skupini velikana poput Picassa ili Dalija, a prema prepoznavanju njegova imena skupini onih artista za koje znamo da su nešto nekada radili, ali tko zna što i gdje...

Pravim imenom anonimusa, Emanuel Radinsky u svojim je ranim danima osnovao američku podružnicu dada pokreta u čemu mu je pomogao Duchamp, a zatim se preselio u Pariz gdje je postao 'službenim' fotografom nadrealista (fotkao je Gertrude Stein, Georgesa Braquea, Jamesa Joycea, Jeana Cocteaua... a slikao je i Marcela Prousta na samrtnoj postelji). Prije toga, u svojem američkom dijelu života, njegove su (modne) fotke tražili Vogue, Bazaar i Vanity Fair, a kada se poželio najart grada na svijetu, postao je i jedini Amerikanac kojega su prihvatili među pariške nadrealiste, odnosno tadašnju umjetničku elitu svemira (o njegovoj planetarnoj reputaciji govori i činjenica da mu je 1974. Andy Warhol posvetio seriju slika).

Do tada se već prihvatio svih mogućih vrsta suvremene umjetnosti, pa se okušao kao slikar, kipar, arhitekt, kolažist, redatelj, fotograf i izumitelj spravice pod imenom 'rayogram' (naslovna je ogledni primjer upotrebe iste), a izdao je i nekoliko foto-knjiga s Paulom Eluardom te napravio nekoliko reklama. Opisujući svoj rad, jednom je rekao 'Slikam ono što se ne može fotografirati, a fotkam ono što ne želim slikati'...

Iako je najpoznatiji po svojem fotografskom radu, jer su se iza njegova objektiva našli svi koji su u vrijeme avangarde i kanije išta značili u umjetničkom svijetu, nije zanemariv ni njegov rad na filmu u koji je naravno ušao kao pravi pionir i eksperimentator. Najčešće se spominje nekoliko filmova, i to trominutni nadrealistički 'Le Retour à la raison' (1922), zatim 18-minutni 'Emak Bakia' (1926), film čiji naslov preveden s baskijskog jezika znači 'pusti me na miru', a kao i u ostalim radovima i tu istražuje svjetlost i nepovezane elemente čovjekove podsvjesti te za glavnu glumicu angažira Kiki of Montparnasse, koja će kasnije glumiti u mnogim njegovim radovima.

Uslijedio je poetični film inspiriran pjesmom Roberta Desnosa, 'L'Étoile de mer' (1928), o ženi, zlatnoj ribici i čovjeku s nožem, 'Les Mystères du château de Dé' (1929), o ljudima, kockicama i lijepoj velikoj vili, te film 'Poison' (1933-35) u kojem glumi Meret Oppenheim uz samoga Rayja glavom i bradom. 1945. sudjeluje u projektu Hansa Richtera, koji je odlučio ujediniti 6 epizoda u stominutni film 'Dreams That Money Can Buy' prema scenarijima Caldera, Duchampa, Ernsta, Légera, Mana Rayja (glazbu je radio među ostalima i John Cage) o čovjeku koji pokreće biznis prodavajući ljudima bizarne snove; Rayjeva epizoda nosi naziv 'Ruth, Roses and Revolvers'. 

No, Ray je uz svoje filmove, radio i na mnogima kao asistent redatelja, primjerice na filmu Marcela Duchampa 'Anémic cinéma’, a i Dudley Murphy ga je zamolio da s njim napravi čuveni 'Mehanički balet', koji je nakon što je projekt propao napravio s Fernandom Légerom, no uz Rayjeve genijalne fotografije.

Dakle, ako vas zanimaju počeci onoga što danas nazivamo filmom, a neki i eksperimentalnim filmom, svratite u nedjelju 3. travnja u 17 sati u MM Centar SC-a, jer tamo se odvijaju Preddani hrvatskog filma, a u sklopu njih puštaju se i filmovi Čovjeka Raya. Vjerojatno da bi nas malo podučili i upozorili da su neke filmske fore koje nam prodaju kao inovaciju otkrivene još prije 70-ak godina... ccc... Kao malo teaser svim skepticima, ovdje skinite tri Rayjeva filma, pa u MM dođite kao pravi znalci čovjekova opusa.