PROŠLA F.R.K.A. 2005!

Predstavljene su srpska i poljska filmska škola, izvan konkurencije, jasno. O njima nešto kasnije, tulum je bitniji.  

Najbolji tulum je bio prvi dan u petak, taj potrajaše do ranih jutarnjih sati (uranio, zoru prevario), popraćen od strane DJ duela dvojice veličanstvenih Kovača i Matanića — ljudi, kao i uvijek govoreći u terminima Akademije, previše. Subotnja pak fešta skromnija, točnije ugašena u ponoć, jerbo Papa umro. Kakve to veze ima s Frkom, nikom nije jasno.

Sve u svemu, što se tulumarenja tiče, ništa pretjerano zanimljivo: jedna izolirana tuča u petak, puno curica i frajera, jedna curica plesala na prozoru, razbila staklo ili sl., pa se jedan drugi frajer, iznerviran strahom za njenu/svoju sigurnost, a nakon što ona ne htjede sići, pokupio doma prije vremena. (A je to!).

O završnoj fešti, u Saloonu, nismo dobili pravodobne i relevantne informacije, prvo neki odbijaju tamo zalaziti, a drugo, oni koji zalaze podijeljenih su stavova — nebitno, skandala i trača nigdje. Čak nam se nije dalo ni uzimati neke izjave: opet, što, koga i čemu pitati?!

Gostujuće škole su zato pružile neke odlične radove i tu bi se, prvenstveno, naglasila razlika u tehnologiji i produkciji. Ta djeca tamo, naime, rade u izvrsnim, našoj djeci nezamislivo povoljnim uvjetima, a jedan je film, poljski, čak snimljen pod mentoratom Kieslowskog (aaaaah), dok im filmovi redovno sudjeluju na mnogim Cannes, Krakow, New York, Edinburgh, itd. festivalima.

Državo, uloži u domaću produkciju!

Škole su i predstavile sebe i svoje, srpska iscrpnije od poljske. Susjedi su imali projekcije, prikazali 14-minutni promo u povodu 50-e obljetnice FDU-a, pričali o organizacijskoj strukturi fakulteta i logistici, nabrajali kolegije, katedre, kadrove i sve što smatrahu bitnim. Poljaci tipično suzdržaniji, za njih su govorili njihovi, vizualno dojmljivi, tugaljivi filmovi.

Najavljena Revija fotografija nije održana, navodno je Frka pojela svu lovu, pa su jadnici s aparatom oko vrata izvjesili, ne mogu si čak priuštiti ni okvire za slike. No zato je (navodno!) ružni, crveni tepih plaćen cca 2500 kn. I još jednom, novčana politika unosi razdor u topli dom zajedničkih napora.

Napokon, podijeljene su i nagrade. Inače, ako ste se pitali zašto komisije nikad nema na projekcijama, to je stoga što oni dobiju materijal na kazetama za doma, i obično donesu odluku prije nego festival i počne.

Na početku svečane (?!) dodjele prikazan je foršpan za film preminulog studenta Srećka Jurkovića, koji danas dovršavaju njegovi kolege, te je ovogodišnja Frka održana u njegovu čast.

A nagrade su dodijeljene u čak 9! kategorija (samo se troje nagrađenih pojavilo). Redom objavljivanja,
najbolji producent je Dijana Mlađenović za dokumentarni film 'G, D, A, E' Petra Oreškovića; najbolji montažer Ivor Ivezić za dokumentarni film 'Plavi Pony'  Ivone Juke;
najbolja kamera Mark Vejzović za film '12' Juraja Lerotića;
najbolji scenarij Goran Dević za vlastiti i poznati dokumentarni 'Uvozne vrane';
najbolja muška i ženska uloga su Luka Dragić i Marija Škaričić za film 'Nije bed' Mladena Dizdara;
najbolja režija jest Mladen Dizdar za, opet, 'Nije bed'.

Te dvije posebne nagrade, dva Grand Prixa FRKE 2005: za najbolji film – 'Uvozne vrane' i za najboljeg autora – Petar Pero Orešković.

I, djeco, to je sve od trodnevne, vikend F.R.K.E.!
Aj bok.        

Irena