Eksperimentalni film 14. DHFa

Čak ako i uzmete u obzir činjenicu da je malo toga prikazanoga oduzimalo isti (dah, naime), opet je bilo previše. Gledatelji su se za cijelo vrijeme projekcije prešetkavali iz dvorane u prostor pred kinom, puhali, stenjali i, moram to kazati -  pomalo mučili. Cjelokupni dojam prošlogodišnje eksperimentalne produkcije malčice je bolji od u četvrtak prikazane animirane, što i nije tako teško jer je animiranih filmova bilo upola manje.

Proporcionalno tom omjeru, ako su u animiranoj 'iskočila' svega dva, tri  filma od ponuđenih devet, u eksperimentalnoj ih je bilo pet, šest. Od ponuđenih devetnaest. A zašto to mi ovdje baratamo brojevima, a ne riječima? Odgovor je doista kratak – niti nam nije bila ponuđena neka posebna priča koju bi vam prepričali. Čast izuzecima.

Mrvice, trunčice i prašinicu podigli su debitantica Sunčica Fradelić s radom 'Ellipse' (naslovna), Nicole Hewitt s 'Valcerom', Dossieri o pjesnicima Dorti Jagić i Ivanu Šamiji autorice Martine Globočnik. Arabesku Damira Čučića neki su pak dočekali na nož, nekima se i svidjela, ali je svima, uključujući i mene, bila straaaašno duga. Treba znati stati, jel', a to je ono što nije znao niti izbornik. Neke od reakcija evo u nastavku.

Ana Hušman, video umjetnica i glumica u filmu Nicole Hewitt 'Valcer'

Anu smo priupitali malo o ukupnom dojmu koji je na nju ostavila eksperimentalna selekcija, ali i kako je nastao Valcer.
Problem je je cijele selekcije to što tu niti sa slikom niti sa zvukom generalno nema nikakvog eksperimenta. Osim što nema nikakvog eksperimenta, ne možeš ništa iščitati iz tih filmova, ništa ti ne govore. Kao da je eksperimentalni film forma u kojoj ide ono što ne ide u druge forme. Problem je i to što tu nema kategorije videa pa se tu trpa sve, i eksperimentalni i igrani i sve ono što nije animacija, a nije igrani ili dokumentarni. Ono što mi se svidjelo bio je 'Ukidanje jabuke' od Vlaste Žanić iiii….(duža pauza) 'Arabesku' sam gledala od pola, i ok mi je, nekako ništa, ali mi je i dobro nekako. Ima neki strukturalizam koji je ok. Ovi drugi bi i nešto više od toga, bili pametniji, ali nisu.

A o 'Valceru' ja ne mogu puno kazati jer sam sudjelovala u filmu. Rađen je iz te priče da Hrvati žele imati opernbal. Sav materijal je sniman na probama u Beču za njihov opernbal, audio je sa tih proba, a slika je ustvari igranje te dokumentarne slike s proba, oponašanje. Mislim da je film važan za samu Nicolle jer se ovim makla od animacije, to je i stilski drugačije od prijašnjih radova. Miješala je film, video, koristila tri potpuno različite kamere, igrala se frameovima, pretapanjem, uglavnom neko propitivanje slike.

Martina Globočnik, autorica dvaju radova /Dossier/ Dorta Jagić i Ivan Šamija

Što su ustvari ova dva rada?
Radi se o, recimo, nekoj vrsti vinjeta, to je pokušaj aktualizacije nekih pjesnika. Spojila sam njihove tekstove, oni sami se pojavljuju kao glumci, a sudjelovali su na neki način i na scenariju; nudili su lokacije gdje bi ih se snimalo i na koji način. Kombinirali smo svašta, arhivske i nove snimke, malo se glumilo, tv vinjeta, svi neki žanrovi. Nismo ustvari znali što bi s tim čudom pa smo ga prijavili pod eksperimentalni film.
Vinjete su rađene za HRT, koliko ih ima?
Da, išlo je dvanaest tih filmića u sklopu Dobro jutro, Hrvatska. Ideja je bila da nastane jedan cd, odnosno antologija nekih pjesnika koji nisu objavljivani ili pak malo objavljivani, pa da i oni nekako dobiju šansu. Dakle, da se uz zbirku pjesama dobije i cd koji bi ljudima približio i još pokoje ime. To je aktualizacija poezije, ustvari.
Ovo je zasigurno puno jeftinija aktualizacija od one koju je, direktno ili indirektno, napravio Lukas Nola u svom filmu 'Krađa' slikaru Lovri Artukoviću.
Svaka ta vinjeta koštala je točno 1600 kuna, koliko iznosi cijena jednog priloga za HRT u emisiji Dobro jutro, gdje Fade In ima svoju minutažu. Sreća je da urednica ima ambiciju da sve to šalje na festivale.