Nije kisik već je Ozon

François Ozon slovi kao jedan od najprovokativnijih francuskih redatelja koji su na velika filmska vrata ušli početkom 90-ih godina. Kombinirajući mračne psihološke filmove, u kojima se nerijetko bavi istraživanjem (trans)seksualnosti, s veoma dobrim i subverzivnim  okom za ljudske emocije i postupke, Ozonovo se ime danas najviše povezuje s velikim Hitchcockom ili Chabrolom.

Rođen je u Parizu, u kojem završava fakultet te se počinje baviti snimanjem kratkih filmova i videa. Mnogi su od njih prezentirani na različitim svjetskim festivalima ili na francuskoj televiziji, no pravi uspjeh stiže 1996. godine, kada za svoj kratki rad 'A Summer Dress' osvaja Leoparda na lokarnskom festivalu. Već dvije godine kasnije Ozon prikazuje na Cannesu svoj prvi dugometražni film 'Sitcom', a 1999. sablažnjuje svijet još jednom dugom vježbom iz seksualne brutalnosti i psihološke disfukcionalnosti, 'Les Amants Criminels'. Film je vjerojatno najbolje opisao jedan kritičar riječima: ekstremni soft-core, gay, S&M, baziran na priči o Ivici i Marici.

Uslijedilo je '8 žena' te 'Bazen', filmovi kojima je Ozon dodatno ojačao svoju poziciju enfant terriblea francuske filmske scene. Kolekcija njegovih genijalnih shortova izdana je prije 4 godine (detaljnije na Amazonu), no teško da bismo mogli reći da teme koje u njima istražuje zastarijevaju (barem ne u Hrvata).

Iako službeno nije Ozonov prvi film, 'Truth or Dare' ('Action Vérité') iz 1994. godine često se smatra najboljim shortom iz Ozonove početničke faze. Taj 4-minutni film utemeljen je na popularnoj igri koju počesto igraju tinejdžeri, a u kojoj se otkrivaju neke seksualne ili emotivne tajne ili se sudionika izaziva na neku radnju. Veoma intezivne istine i zabavni izazovi u te se 4 minute uspiju pretvoriti u nezgodnu i začudnu situaciju koja bi, da je dio nekog dugometražnog izdanja, zasigurno bila mali vrhunac filma.

Sljedeći je film jedan od ujedno i najboljih ranih Ozonovih djela; 'Little Death' ('La Petite Morte') iz 1995. godine u 26 minuta uspijeva od gledatelja dobiti pozornost pravog feature filma, pa ga se stoga može i gledati kao preteču njegovih kasnijih radova. Svi su Ozonovi motivi ovdje uklopljeni u priču o Paulu, gay fotografu otuđenom od svojega oca, kojeg u trenutku filma nalazimo na samrti. Paul živi sa svojim ljubavnikom Martialom, a bavi se uglavnom fotografiranjem svojih ljubavnika u trenutku orgazma. Nakon posjete ocu, koji ga ne prepoznaje, Paul ga fotografira, uviđajući u velikom finalu kako mu je zapravo i sam veoma sličan.

Treći film, 'Bed Scenes' ('Scenes de lit') iz 1998. godine u 25 minuta prikazuje sedam veoma kratkih scena iz kreveta u kojima se nalaze različite osobe u različitom dijalogu. Priče o povjerenju, razlici u godinama, predigri, seksualnom eksperimentiranju teme su razgovora različitih parova, od gay/lesbian ljubavnika do onih sasvim straight, ukazujući da je uistinu nepostojeća razlika u emotivnom ili seksualnom odnosu između bilo kojih od njih.

Posljednji kratki film kojeg nudi DVD izdanje, 8-minutni rad 'X 2000' (naslovna) iz 1998. godine događa se jutro nakon novogodišnjeg slavlja. Likovi se bude u apartmanu i uz veoma malo dijaloga rekonstruiraju mamurno jutro u kojem se, uz nekoliko nezavršenih seksualnih trenutaka od večeri prije, razbijenih čaša i nepoznatih ljudi koji leže posvuda, moraju nositi i s najezdom mrava na kuhinju.

Ako imate prilike, svako potražite i short 'A Summer Dress' ('Un robe d'été') 5-minutni film o Frédéricu i Sébastienu, ljubavnicima koji trenutno imaju poteškoće u vezi pa se jedan od njih upusti u seksualni odnos sa ženom na plaži. Naravno, u međuvremenu Frédéricu ukradu odjeću, nakon čega se jadan i obučen u Lucijinu haljinu kreće suočiti sa svojim dečkom. Kao što smo već primijetili, i ovaj se Ozonov rad bavi temom koja nikada ne zastarijeva! A pogotovo ne prije ljetnog godišnjeg odmora.