Saskia Olde Wolbers

Rođena Nizozemka, a po mjestu stanovanja Londončanka, Saskia Olde Wolbers u posljednjih je nekoliko godina počela graditi uistinu zavidnu reputaciju u umjetničkome svijetu, što znači da bi bila velika šteta da vam već sada ne kažemo nekoliko riječi o njoj. Predstavivši se u najpoznatijim svjetskim galerijama (npr., Tate Britain) i na brojnim skupnim izložbama, poput britanskog 'Reality Checka' ili pak nizozemske izložbe 'Vis Video' (gdje se našla u ženskom društvu s Beom de Visser i Pipilotti Rist), 2004. godine osvojila je prestižni Beck’s Future Prize, nagradu koja se dodjeljuje mladim artistima za bilo koju vrstu medijske umjetnosti, a koja uz poveliku slavu nosi i otprilike 25 tisuća funti sretnome pobjedniku.

Nagradu joj je dodijelila Lennonova udovica, fluksusovka Yoko Ono, a naklonost utjecajnih članova žirija zaslužila je radovima 'Placebo' i 'Interloper', videoinstalacijama u kojima se za razliku od mnogih drugih suvremenih umjetnika ne odriče naracije i pripovijedanja, no ipak uspijeva izgraditi začudan vizualni svijet. Daleko od trenda prema kojem se mnogi 'postmoderni' autori pokušavaju riješiti obične 'priče', Saskia se pak naprotiv uvijek koristi pripovjedačem i likovima, uplićući ih u nevjerojatne bajkovite i snovite vizuale te senzacionalne krajolike mašte i fantazme.

No, u središtu je naše priče ipak njezin najnoviji rad 'Trailer', prvi film snimljen u većoj produkciji od kada je dobila mnogo tisuća funti od pivske industrije, a kojim se do sredine lipnja predstavlja u South London Gallery. 'Trailer' je, kao što mu samo ime govori, film o čovjeku koji u kinu gleda trailer za film. Sam koncept veoma nalikuje metafikcijskim zahvatima u romanima koji tematiziraju čovjeka koji piše roman ili filmovima u kojima pratimo tijek snimanja filma.

Prvi kadar uvodi nas u najobičnije srednjeameričko kino, a odmah zatim i u amazonsku prašumu u kojoj se početkom 30-ih godina srušio avion relativno nepoznatog holivudskog para. Sve informacije dobivamo od sredovječnoga pripovjedača koji sjedi u kinu i koji će na svoje vlastito iznenađenje saznati da dvije prašumske biljke nose ime prema nesretnim glumcima koji su se skršili u Amazoni, a vrsta moljca koja živi pokraj njih, nosi upravo njegovo ime.

E sad, tu počinje cijeli niz spoznaja koje stvarno nadilaze najmaštovitije zaplete. Dakle, čovjek-pripovjedač koji gleda trailer otkriva da je nezakoniti sin tih b-glumaca izgubljenih u džungli, a tu je zatim i cijeli niz upletenih referencija na priču o Clarku Gableu, koji je navodno imao nezakonitu kćerku Judy Lewis koja je za njega saznala tek nakon njegove smrti i to iz filmova u kojima je glumio.

Usprkos nevjerojatno kompliciranom sadržaju, tipičnom za Saskijine videoradove i filmove, mnogi su kritičari nahvalili njezin koncept, pa su pale i brojne usporedbe s već spomenutim Matthewom Barneyjem, imajući naravno na umu umnogome manji budžet kojim Saskia raspolaže (oko Barneyevog se 'Cremaster ciklusa' spominje nekoliko milijuna dolara). Kombinacija digitalne manipulacije slikom, koju obrađuje u maniri skulpture i slikarstva, zatim storytellinga koji referira na stvarne događaje, snažnih likova uklopljenih u nadrealistički vizualni okoliš i obaveznog pripovjedača koji pomalo podsjeća na recitale Laurie Anderson, Saskijin je recept kojim pokušava ovladati neodredivim područjem između skulpture, slikarstva, animacije i pripovijedanja te tematizirati usku granicu između stvarnosti i mašte.

Ako vam još nismo spomenuli, radi se o filmu  kraćem od 15 minuta koji je već podigao znatnu prašinu u art krugovima upravo zbog svježine pristupa koji je Saskiu Olde Wolbers izdvojio kao jednu od zanimljivijih protagonistica suvremene medijske umjetnosti. No, da vam odmah bude jasno, taj 'Trailer' nećete gledati u domaćim kinima, pa zato predlažemo da ponekad prosurfate mrežom u nadi ba će se pojaviti i neki trailer za 'Trailer'.