Međufilmski berlinski Interfilm

Međunarodni festival kratkog filma, berlinski Interfilm, počeo je prije 24 godine kao festival filmova snimljenih na super 8 milimetarskoj vrpci, nakon čega je, šireći svoj festivalski pravilnik i na radove snimljene na ostalim formatima, postao najveći festival kratkog metra u Njemačkoj. Petodnevna fešta ove je, 21. po redu godine, trajala šest dana, a u to je vrijeme u berlinskim filmskim dvoranama trebalo ocijeniti čak 100-ak kratkiša koji su se natjecali za neke od mnogobrojnih nagrada. Jer riječ je o festivalu koji kratki metar vrednuje jednako kao i dugi, pa se tako dijele nagrade za najbolju kameru, animaciju, dokument, najmeđunarodni film kao takav, najbolji kratki film protiv nasilja i netolerancije, najbolji njemački, ali i dječji film.

Nas je zanimalo koji su sada filmovi u trendu (iako su mnogi radovi iz 2003. ili 2004. godine), pa uz već spomenute nagrađene filmove o kojima smo pisali, poput šašave animacije 'Flatlife' (Jonas Geirnaert), norveškog rada 'Through my Thick Glasses' (Pjotr Sapegin) ili ratne drame 'Everything in this Country Must' (Gary McKendry), treba svratiti pozornost na neke druge filmove.

Pobjednik međunarodne konkurencije Interfilma je 15-minutni igrani film eksperimentalnoga štiha 'Boy' Novozelanđanina Welbyja Ingsa. To je priča o mladoj muškoj prostitutki koja živi u fantasy svijetu punom neobičnih stvorenja, sličnih kao u 'Jo Jo in the Stars'. On sasvim slučajno otkriva tko se krije iza automobilske nesreće u njegovu rodnom gradu, a kada se priča o nesreći proširi gradom, obitelj vozača shvaća da trebaju ušutkati dječaka koji je otkrio cijelu stvar te ga pokušavaju zaplašiti tračevima. Pritistak postaje sve agresivniji, a dječak se bori kako bi otkrio istinu.

Najbolja animacija je, prema mišljenju berlinskih Interfilmovaca, francuski 3D film 'Raging Blues' Vincenta Paronnauda i Lyonnela Mathieua. Radnja je smještena u 30-e godine oko Božića kada u gradskoj vijećnici poduzetnik pokazuje gradonačelniku svoj veliki projekt, dok za to vrijeme na ulici jedna žena prosi milostinju. Film s najboljom kamerom je norveški rad 'Pappa' Matiasa Armanda Jordala u kojem se 11-godišnji dječak suočava sa najvećim strahom u svom životu – sa svojim ocem, a prvu nagradu na nenasilje i toleranciju osvojio je rad 'Jai' meksičkog redatelja Ariela Zylbersztejna o djevojčici koja saznaje od svoje bake Židovke što zapravo znače tetovirani brojevi na njenoj ruci.

Najboljim je dokumentarnim filmom proglašen '.nijnok' (zec) redateljice Lee Wentink. Sasvim neobično, to je film o nizozemskoj farmi koja živi u potpunoj tišini, bez zvukova svinja ili kokoši. Jer tiha farma udomljava čak 20 000 bezglasnih bijelih zečeva, među kojima se nalazi jedan koji ima neobičnu priču.

Od stotinjak filmova s Interfilma vjerojatno još pokoji zaslužuje spominjanje u ovoj prestižnoj rubrici, no kako je nagrađenih previše, a koncentracije premalo odlučili smo vam ponuditi sasvim besplatno link do homestranice na kojoj sve lijepo piše na engleskom nam materinjem jeziku. Koga zanima – nek' čekira! Mi ionako već sve znamo...