Gdje su pare?!

Kako dobrih domaćih savjeta za filmaše početnike još nema, ili ih barem mi nismo našli, odlučili smo vam prenijeti nekoliko naputaka spomenutih na Britshorts sajtu. Sve navedeno je dobronamjerno, kao uostalom i gomila sajtova koji se bave sličnom tematikom, a to je vjerojatno zato što se na zapadu uglavnom ne vode bitke o sindikatima, a domaći redatelji/glumci ne skaču na pokušaje svojih potencijalnih neakademski obrazovanih kolega, nego im nude izvore financiranja kratkoga filma, što već duže vrijeme slovi kao odskočna daska u filmskoj karijeri. No, iako dobronamjerni, savjeti funkcioniraju samo uz određen trud, svojstven upravo protestanskim kapitalističkim pokrajinama zapada.

Prvi je prijedlog ujedno i najjednostavniji, a zahtjeva potkovanost u funtama, eurima ili kunama koja će vam omogućiti da iz vlastita džepa financirate svoj kratki masterpiece. O tom savjetu nećemo puno jer čisto sumnjamo da se svaki filmofil već toga nije sjetio, ali vas možemo podsjetiti na to da su i brojni poznati filmovi snimljeni za vrlo malo vlastitih para revnih filmaša. Najviše takvih radova pripada žanru eksperimentalnog videa, a zatim slijede dokumentarni (npr. Devićeve 'Uvozne vrane') te dugometražni, od kojih se vjerojatno dobro sjećate Smithovih 'Trgovaca' (165 tisuća kuna) i filma 'The Blaire Witch Project' koji je koštao 15 tisuća manje (i ostalih)...

Drugi je uobičajeni način financiranja potraga za sponzorima ili privatnim ulagačima. Britfilmovci kažu da je ključni dio posla upakirati svoj scenarij u prihvatljivu i marketinški zgodnu priču koja će se svidjeti potencijalnom ulagaču (naravno). Treba dobro razmisliti o tome da im ni vi ne nudite previše, pa zato zamolite nekoga ili barem nabavite običan ekonomski udžbenik iz kojeg ćete naučiti osnove o pisanju marketinškog plana. Tu razrađujete ponudu u kojoj jasno navodite za koje vam je točno pare prihvatljiv njihov proizvod u baš svakom kadru filma.

Ako vas pak traže dio zarade od vašega šorta, morat ćete biti, kako kaže glavni direktor produkcije Shorts International, brutalno iskreni i skrenuti im pozornost na to da vjerojatno neće vratiti uloženo, ali što je to naspram genijalnog osjećaja da su napravili nešto divno za umjetnost... Naputak za koji doduše ne znamo koliko je pametan jest dati sponzorima osjećaj da su uključeni u stvaranje filma – dovedite ih na set i upoznajte ih s glumcima, pa neka se osjete kao prave zvijezde. Opasnost takvoga ugovora s vragom je situacija u kojoj vam šef marketinga govori kako po njegovoj umjetničkoj viziji kadar treba snimiti lijevim švenkom, dok crvenom olovkom ispravlja vaš scenarij na kojem ste radili od srednje škole.

Treći je savjet malo uobičajeniji na zapadu, a malo manje kod nas. Jer kod nas takve stvari rješava Ministarstvo kulture RH ili Grad Zagreb (ili neki drugi grad) te potencijalno županija. Oni će od vas tražiti slične stvari kao i razne svjetske fondacije kod kojih ćete morati mnogo detaljnije elaborirati priču nego u domaćem slučaju. Fondacije koje financiraju filmove mogu se naći na internetu te se tako naizgled vrlo jednostavno možete upustiti u priču ispunjavanja zahtjeva i prijavnice te crtanja storyboarda.

Naravno, ni sam novac ne znači baš mnogo ako niste u međuvremenu našli produkciju koja će vas podržati u tehničkih aspektima priče; kamere, postprodukcijske tehnikalije i ostale stvari nužne za proizvodnju filma mogu vam ponekad također određivati parametre snimanja filma te zahtjevati i mnogo više od tehničke podrške. No, o tome se, kako kaže Robert Rodriguez, sve može naučiti u 10 minuta (primjerice, montaža na kompu), pa vam ni oni neće toliko trebati koliko vam možda izgleda na prvu loptu, ovisno naravno o vašim umjetničkim aspiracijama.

Kako se nama čini, sve navedeno samo je potvrda teze da je za bavljenje umjetnošću danas uglavnom više potrebna birokratska snalažljivost, a manje kreativna genijalnost pojedinca, a u tome su najuspješniji (barem isprva) oni koji znaju kako na pravi način upakirati priču i zatim je dobro unovčiti (pitajte Jakova ako nam ne vjerujete)...

Ulagače i fondacije čekirajte ponekad na Kulturpunktu ili na Culturenetu, a virnite i na sajtove Ministarstva kulture i Grada Zg-a. Male savjete velikih majstora pročitajte ovdje, a nakon što savladate financijski dio na soyouwanna.com slijedi detaljna razrada svega što vam zapravo treba za snimanje.