Wieden + Kennedy zaljubljeni par!

Pop kultura često se ne može odlučiti protivi li se vladajućoj kulturi ili joj pripada. Istina se nalazi negdje između, jer se iz nje uglavnom stvara vladajuća kultura, ostavljajući mjesto za neki drugi pop koji će se kao i onaj prethodni pretvoriti u 'opću kulturu'. To se počesto događa u glazbenoj i filmskoj branši (mnogi alternativci često nakon dobrog 'indija' sklapaju milijunske holivudske ugovore), ali i u industriji koja čini neke proizvode ili brandove popularnima, pa već par godina kasnije bez njih ne možemo zamisliti svakodnevni život.

Mašinerija koja stvara pop i kul, a zatim nas tjera da bez tog proizvoda više ne možemo zamisliti radni dan, reklamna je industrija. E sad, voljeli mi takav tijek stvari ili ne sasvim je druga priča kada govorimo o mastermindovima iza kul reklama koje stvaraju kul. Jedna od takvih agencija, upetljana u nekoliko najpop proizvoda 20. stoljeća, jest Wieden + Kennedy. Od Nikea su napravili najpoznatiju tenisicu milenija, od Coca-Cole najpiće stoljeća, a ono što posljednjih godina rade s Hondom obećava nam sasvim japansku motoriziranu budućnost.


Wieden + Kennedy 'Choir'

Uz već spomenute divove, W + K su barem dijelom zaslužni za globalnu promociju Windowsa 95 (1995) Coca-Colu su 1996. spojili s nezaboravnom crvenom bojom. Danas imaju podružnice po cijelom svijetu – od Šangaja, Tokija, Londona, New Yorka, Amsterdama i Portlanda, odakle je sve krenulo, a reklamiraju sve što vam može pasti na pamet – od mobitela, televizora, mode do kozmetike, kave i hrane.

Nas je pak opet oduševila njihova nova reklama za Hondu, 'Choir', koja nastavlja fantastičan niz od četiri genijalne u posljednje četiri godine. 2003. je obilježila fantastična minimalna i sasvim neobična dvominutna 'one take' reklama za Hondu pod imenom 'Cog', za koju je bilo potrebno 606 pokušaja, niti jedan specijalni efekt i milijun dolara.

Sljedeće godine na redu je bio uspjeh s istim proizvođačem, ali pod slavnim imenom 'Grrr' koja je, među ostalim, osvojila i Kanskog lava za advertising, a između svih tih motoriziranih reklama ugurala se i jedna za Coca-Colu, koja se često vrtila i na našim televizorima – 'Happiness Factory' u kojoj napokon saznajemo što se događa s kokakolom prije nego što izađe iz automata u koji smo ubacili kovanicu.

No 2006. će postati slavna u reklamnoj industriji zbog spota 'Choir', što se može zaključiti i prema već sasvim jednostavnoj činjenici: a) postoji making off zborovske reklame, b) koji je na YouTubeu, a i šire, kliknulo već više od par sto tisuća ljudi. Inače, samu je reklamu, kako navode na svom Londonskom W + K blogu, u mjesec dana skinulo 3 milijuna ljudi, zbog čega im se server višestruko srušio, a nije bolje prošao ni Hondin server koji također svakodnevno podnosi silne kliktaje upravo zbog spomenute reklame.

Glazbu za klip u kojem 60-člani zbor izvodi zvukove auta u pokretu radio je Steve Sidwell, a zborom je dirigirala Jenny O’Grady, poznata kao dirigentica za mjuzu u 'Piratima s Kariba 2', 'Da Vincijevu kodu', Trierovom 'Plesu u tami'… A reklama se vrti pod brzo pamtljivim taglineom – This is What a Honda Sounds Like.