DHF: Legenda kaže da svatko ima svoj val

Melankolična rečenica iz dopadljivog Mihalinecovog filma našla mi se kao dobar uvodnik u eksperimentalu koju su naši video, permormance, konceptualni i ini umjetnici dovršili u zadnjih godinu dana, svatko na svom valu. Uz film ‘Remake 2006’ Antonia G. Lauera koji se prikazuje u četvrtak, u ponedjeljak i publiku za možda četvrtinu velike SC-ove dvorane bilo je prikazano 15 odabranih by Slaven Tolj. Za one koji nisu upoznati, Tolj, dugogodišnji voditelji Art radionice Lazareti, je svoje selektorske vještine vježbao kao izbornik umjetnika predstavljenih na venecijanskom Bijenaleu. Na stranicama DHF-a se navodi da je inzistirao na ostvarivanju ideje te istraživanju mogućnosti izlaganja.

Elem, među prikazanima su radovi znanih i već eksponiranih eksperimentatora/umjetnika: sveprisutnog Damira Čučića (dva naslova), Ivana Faktora, perspektivne Irene Škorić, Lale Raščić, Ane Šerić te društveno angažiranog za revoluciju spremnog Igora Grubića. Komentari štovanog publikuma nakon projekcije bili su približni nekim mojim dojmovima: ima nekoliko zanimljivih ostvarenja, iako je opći dojam osrednjosti, uz uvjet da smo svjesni da (valjda) ima vrlo dobrih filmova iz eksperimentalnih voda koji nisu prijavljeni na DHF.

Neki radovi svojom vizurom ne idu mi dalje od VJ-inga čemu nimalo ne doprinose ni kobasice objašnjenja ideja objavljene u katalogu. Drugi pak osvajaju simpatije memljivo melankoličnom fotografijom poput ‘ON/OFF’-a gdje je Ireni Škorić kao direktor fotografije pomogao Danijel Crnek čija je izložba ‘Sudbina broja 13’ postavljena u MM Centru ili pak Ana Šerić koja se u ’99 koraka’ poigrava zvukom, ritmom i zanimljivim kadrovima atmosfere.

Dozu humora s japanskim turistima na Kamenitim vratima donosi i Galeb Vekić (‘They’), a vrijedno je i istaknuti Faktorovu fascinaciju Fritzom Langom i njegovim filmom ‘M’. Naime ‘Kangaroo Court’ čije ime se odnosi na lažirani sudski postupak nastao je zahvaljujući velikom broju statista (čak njih 200). Ideja je bila da tijekom kadrova svi budu nepomični, no ‘pravi su kadrovi’ ustvari nastali u tajnosti, za vrijeme pauza. Osim ovog filmića, Faktor je u biltenu Dana najavio da video instalacije, portreti i scenske uvjete čekaju na produkcijske uvjete.

Ono što ipak veseli jest šarolikost ideja te pojavnost igre i nepretencioznosti u gotovo svim radovima. Osobno mi je najviše legao film ‘ON/OFF’ već spomenute Irene Škorić. Budući da nemam toliko eksperimentalnih utakmica u nogama, dio sviđanja zasigurno ide na logičnost ovog uratka ili pak na blago podilaženje patetičnosti, prolaznosti i predodređenosti. Iako mi je završetak bio pomalo klišeiziran prikazima EKG-a, posebno me fasciniralo kako zvukovi u ritmu s kadrovima evociraju neka intimna sjećanja.

Određenu dozu poistovjećivanja podrazumijeva i film 'Priroda' Tanje Dabo gdje zvuk zamjenjuje tradicionalno dominantnu sliku. Glas psihijatrice Radojke Galić-Miljanović vodi kroz cijeli film, a njezina rečenica 'Kreacija je jedan od načina prevladavanje depresije' istovremeno ima dozu cinizma kao i sve elemente hrvatskog (ili bilo kojeg tranzicijskog) realiteta.