Kratki film u službi propagande

Oči im se okreću i umiru pred kamerom. I ništa od toga nije odglumljeno. 'Kad stigne nova grupa, ovim ih kratkim filmom uvodimo u raspoloženje.' - priča Hassan Ali Ahangharan, ravnatelj Muzeja mrtvih u Teheranu. Muzej je posvećen očuvanju sjećanja na poginule u ratu s Irakom od 1980. do 1988. godine.

Petnaest minuta krvi i iznutrica samo je početak depresivnog obilaska kompleksa smještenog u centru iranske metropole. Slijedi galerija prepuna slika koje nitko ne bi poželio u svom dnevnom boravku: irački vojnici koji ubijaju civile. Slični mučni prizori se izmjenjuju. 'Većina posjetitelja po dolasku ovdje nije baš zainteresirana. No do kraja posjeta dožive preobraženje.' - rekao je Ali Behranghi, jedan od kuratora koji je gotovo dvije godine proveo na frontu.

A to nije nimalo iznenađujuće obzirom da je uglavnom riječ o obaveznim školskim izletima tj. djeci, koja su premlada da bi se sjećala rata. U doba proslave 25. obljetnice islamske republike Iran, zadržavanje revolucionarne propagande na dnevnom redu predstavlja izazov. Bilo kakvim sredstvima.

Na ovaj način se održava mit o poginulima kao braniteljima revolucije. 'Moramo održavati puginule živima.' - rekao je Ahangharan gledajući slihe ajatolaha Ruhollaha Homeinija i njegovog nasljednika ajatolaha Alija Hamneija. 'Ako su oni živi, živa je i revolucija.' - rekao je.

I tako se djeci, umjesto da se prepuste svojim snovima i mašti, od malih nogu 'puni glava' islamskom revolucijom kao smislu života. A kako se od svih očekuje žrtva, treba početi od malena. Uz pomoć svih sredstava, u prvom redu filma koji pogađa sva osjetila i dugo ostaje u dječjem sjećanju.