Krško: Luksuz film festival - Izvještaj

Minule subote (01.09.) zaputili smo se na Tršku goru ponad Krškog, na veliko finale dvodnevnog druženja poznatijeg kao festival jeftinog filma Luksuz festival poceni filma.

Nakon petosatnog čekanja na graničnom prijelazu Bregana, zaobilaženja turske obitelji kojoj je na cesti zakuhao motor, za desetak minuta smo se našli u gradiću koji, osim nuklearne elektrane, tvornice papira i minijaturne must see imitacije Las Vegasa - City hotela, udomljuje visokokvalitetnu filmsku i muzičku scenu, poput hc benda Final Approach koji, kao što kasnije vidjesmo u jednom od doxeva, nuklearnu atmosferu gradića kondenzira u žestoki zvuk iz lokalne garaže.

Luksuz festival jeftinog filma, nastao 2003. u organizaciji Društva zaveznikov mehkega pristanka (Društva saveznika mekog slijetanja) prikazuje kratkometražnu niskobudžetnu produkciju autorskog, eksperimentalnog, alternativnog, aktivističkog filma i videa, pretežito mladih autora (do 30 godina), a odvija se na otvorenom - u sjenici planinarskog doma na Trškoj gori, uz brdo besplatne domaće hrane i lokalne vinske sorte - cvičeka. S jedne strane tako može se baciti pogled na projekcije kvalitetnih filmova - u i izvan konkurencije, a s druge na tvornicu papira i nuklearnu elektranu, pa posjetitelju nije teško zamisliti kako se našao u Springfieldu u igranoj adaptaciji Simpsona.

Nagrade (prigodno upakirane kazete za kamere) su pobrale većinom hrvatske produkcije. Film Rasima Karalića 'Ja se zovem Hodžić Safet' dobio je nagradu za najbolje kaskadere na filmu, 'Hrvatska (K)raj na zemlji' Olivera Sertića dobio je nagradu za najbolji role play na filmu, 'The Man Who smashed the Statue', priča o borbi junaka s pohlepnom statuom 18-godišnje redateljice Justine Kosir dobio je nagradu za najbolju animiranu monodramu, a nagrađen je i 'Derbi' Vene Mušinovića i Semideponentne skupine, odličan animirani film o neobičnom šahovskom turniru koji se premeće u epizodu punu navijačkog i igračkog nasilja. Osim Sertća i Karalića, nagrađeni su članovi FKVK-a Zaprešić, a svi su, uključujući i jednominutni eksperimentalni film 'Anin svijet' 15-godišnjeg Daniela Kuhara, nastali različitim vidovima stop motion tehnike.

Sredinom kolovoza u na Trškoj gori je održana i radionica dokumentarnog filma 'Active participation through the eyes of young people' pod mentorstvom velikog slovenskog filmaša s novosadskom adresom Želimira Žilnika, a rezultate iste smo mogli provjeriti nakon natjecateljskog programa. Bilo je tu svakakvih uradaka, od dokumentarne tragikomedije njemačkog autora koji očajnički pokušava naći gejeve u Krškom, da bi na kraju ustanovio da homoseksualaca u Krškom - nema, preko minijaturnih humorističnih razglednica s radionice, sve do ozbiljnih razgovora s Romkinjama koje diskutiraju položaj žena u romskoj obitelji, slovenskom društvu...

Između ostalog bio je tu i dox koji prati samu radionicu, a u kojem smo otkrili tajnu Žilnikove dokumentarističke metode. Radi se o pranju suđa. 'Vidiš', objašnjava Žilnik jednom od mladih sudionika stojeći pokraj pozamašne hrpe neopranog posuđa. 'Kad ne znaš što bi i kad si očajan, kreni prati suđe'. Snimanje filma je neizvjestan proces nepoznatog ishoda, objašnjava redatelj. Kad pereš suđe, imaš prljavo suđe, imaš sredstvo za pranje, i vidiš rezultat, a sve mora ispasti dobro, objasnio je Žilnik zbunjenom mladom filmašu.

Oko ponoći smo se oprostili od simpatičnog festivala, a vama ostavljamo trag - službene stranice Luksuza su ovdje.