17. DHF nagradio dobar 'Ručak'
Ana Hušman apsolutna pobjednica, Bogojević i Popović u Annecy idu s nagradama, a Mirković i Zuber dokazali da su i dobri novinari i filmaši.
Treba nagrađivati dobre manire, pa je i pobjednica ovogodišnjih Dana otišla s puno nagrada. Ocjenjivački sud 17. DHF-a (Sanja Iveković, Goran Dukić, Jurica Pavičić) je Veliku nagradu DHF-a za najbolji film dodijelio filmu 'Manire čine čovjeka - ručak' (naslovna) Ane Hušman. Taj film dobio je i nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji eksperimentalni film, a kada se tome pridoda i nagrada publike za najbolji film, onda samo možemo konstatirati da su apsolutno svi (žiri, kritika, publika) složni oko pohvala.
Među pobjednicima su i animirani filmovi 'Morana' i 'Ona koji mjeri', koji su inače uvršteni u program Annecyja, a na Danima je njihova produkcijska kuća Kenges nagrađena kao najbolji producent. Za oba filma je zasluženo nagrađen i Hrvoje Štefotić kao najbolji skladatelj a ostale nagrade su razdjeljene režiserima pojedinačno. Veljko Popović je za 'Onu koja mjeri' nagrađen kao najbolji debitant, a Simon Bogojević Narath dobio je nagradu za najbolji animirani film ('Morana'). Kao i u prethodnom 'Levijatanu', i u 'Morani' opet imamo mitsku priču o borbi i društvu, a kada bi Bogojević-Narath imao veći scenarij i bogatiji budžet, bilo bi zanimljivo vidjeti kako režira dugometražnu hrvatsku animu.
I naši favoriti iz prethodnog teksta nisu ostali bez nagrada, 'Edo Majka..' nagrađen je za montažu (Hrvoje Mršić i Nenad Vuković), 'Krupni otpad' dobio je Oktavijana za najbolji igrani film, a Igor Mirković nagradu za najboljeg scenarista. Zuberov i Mršićev 'Slučajni sin' je najbolji dokumentarac, a ugledni dokumentarist Goran Dević je najbolji režiser, i to za 'Ma sve će biti u redu' koji je njegov debitantski igrani film. Za glazbeni spot Hladnog piva 'Pitala si me' Dinko Klobučar je dobio Oktavijana za najbolji spot i nagradu Jelenu Rajković za najboljeg mladog redatelja.
Među ostalim filmovima koje smo vidjeli u drugom dijelu DHF-a izdvajamo 'Slonić ide u vrtić' slavnog Milana Trenca, koji je jedan od onih filmova koji nas podsjeća kojoj su publici crtići obično i namijenjeni - djeci. Tata miš i mama mišica odgajaju slonića, a glavna podrška su im - ljestve. Osim što je suptilna priča o prihvaćanju različitosti, 'Slonić' je i zaista zabavan film koji bi bio i dobar dječji serijal. Za djecu sigurno nije bio 'Kratak život' Johanne Freise i Daniela Šuljića, priča o potrazi za ljubavlju koja završava seksom (jedna zaista eksplicitna scena!) i susretom za Vragom. Odličan crtić s dobrim crtežom dobra je preporuka i za buduće njemačko-hrvatske koprodukcije.
U eksperimentalnom filmu još uvijek caruje Antonio Lauer, koji u 'Stupid Antonio Presents' Darka Bavoljaka objašnjava kako i zašto je promijenio svoje ime (Tomislav Gotovac). Ta 'intimna ispovijed u tri dijela' stalno u kadru ima Antonia i/ili njegove filmove,a uz takav živopisni karakter lako se napravi zanimljiv film. 'Tulum' Nike Radić pokazuje kako izgleda ambiciozn film - u njemu likovi u razgovoru citiraju teoriju komunikologije Niklasa Luhmanna.
Zdravko Mustać je ugledni alternativac, a u 'Bastionu' ponavlja motive svog prethodnog filma ('Planktoni') koji je također bio tragična ljubavna priča. Ovaj put su glavni likovi dvije lezbijke, a njihovu romantično-erotičnu vezu odlično dočaravaju Ivana Roščić i Barbara Prpić u zaigranoj improvizaciji. Da se nagrađuju i najbolje glumice, njih dvije bi trebale podijeliti nagradu, a ovako je film samo dobio nagradu za najbolju kameru (Boris Poljak).
Zanimljivo je da su se tako ponovile mnoge nagrade s 15. DHF-a, kada je također nagrađen Poljak za kameru u Mustaćevim 'Planktonima', Kenges za producenta, Bogojević za animirani film, a za perspektivnog mladog redatelja proglašene je - Ana Hušman. Za popis svih nagrađenih ove godine pogledajte službeni sajt DHF-a, a mi vam preporučujemo da ne propustite pogledati pobjedničke filmove, ako ih vidite na televiziji ili nekom drugom festivalu.
Nema komentara.