Kako je na RAF-u

Da ukratko ponovimo: besplatne projekcije održavaju se svakodnevno s početkom u 19 sati. Kako na festivalu ne postoji žiri, na ulazu u dvoranu CZK Trešnjavka svaki gledatelj može preuzeti 'glasački listić'. Na njemu je popis filmova podijeljenih u tri kategorije - igrani, dokumentarni i eksperimentalni, prema redu kojim se prikazuju, a nakon svakog filma pali se svjetlo kako bi gledatelji mogli upisati ocjenu. Filmovi po žanru podijeljeni u tri seta, između kojih je 'pauza za cigaru'.

Kvaliteta filmova jako varira - od izvrsnih i zabavnih filmova (kao 'Bruce Lee', 'Povratak babe Ðed'aja' ili 'Girls Just Want To Have Fun', 'Izlet') do očajnih eksperimentalnih filmova (nećemo ih spominjati da ne demoraliziramo redatelje) i predugih dokumentaraca.

Iako filmovi ne smiju trajati duže od 20 minuta, dojam je da je i to previše. Dosad su najsimpatičniji bili filmovi u trajanju od 5 do 10 minuta, dok dokumentarci poput 'Cura s palicama' (o djevojkama koje se bave hokejem na ledu) zatupljuju ponavljanjem već izrečenih stvari. Ipak, količina filmova vrijednih gledanja premašuje broj dosadnih.

Ako mislite da su projekcije krcate, niste u pravu. Filmove gleda oko 130 ljudi, tako da je dvorana poluprazna i to doslovno - jer prima 270 gledatelja. (Na Borine filmove stigne još pedesetak ljudi). Zato se nemojte ustručavati i dođite. :) Publika svaki film nagrađuje pljeskom, čija jačina i trajanje najbolje ocjenjuje privlačnost filma. Iako je taj način ocjenjivanja uvriježen kod karaoke showa i sličnih neozbiljnih aktivnosti, šteta je što se osim pojedinačnih ocjena i to ne uzima u obzir pri ocjenjivanju filma.

Iako su medijski sponzori festivala Vjesnik, Klik, Iskon, Zarez i drugi, čini se da nisu odradili svoj posao na najbolji način. Vjerojatno su najavili i popratit će zbivanja na RAF-u, no premalo su truda uložili na nagovaranje ljudi da dođu pogledati filmove. Ne znam da li je možda i to utjecalo na posjećenost, ali kako se zovu filmovi koji će se prikazati te večeri možete saznati tek na ulazu. Bez obzira što je riječ o nepoznatim autorima amaterima, i naslov govori nešto o filmu i može poslužiti kao poticaj za dolazak.

Značajan broj autora filmova je nazočan na projekcijama, tako da je ukidanje umjetne granice između filmaša i publike uklonjena. Osim toga, činjenica koja definitivno pomaže u dovođenju publike (ili barem povratku onih koji su bili sinoć) je veliko pivo koje se za 9 kuna može kupiti u kafiću pred ulaskom u dvoranu i ponijeti sa sobom u kino dvoranu.

Očito je da se veliki broj publike međusobno poznaje - pisac ovih redaka je prvog dana sreo bar 10 poznatih ljudi za koje nije imao pojma da će biti tamo, a sličan dojam se stječe i ako se samo osvrnete oko sebe. Pitanje koje se najčešće može čuti u razgovoru gledatelja (kad netko izlazi iz dvorane) je 'Ne ostajete na Bori?'. Upitani odgovaraju: 'Ma, neee! Idem po pivu/na WC/whatever.'

I upravo je Bore Lee glavni adut festivala. Svake večeri oko 22 sata (s obzirom da smo u Hrvatskoj, normalno je da program kasni 15-20 minuta) prikazuje se jedan film iz bogatog Borinog opusa. Prije filma, Bore recitira svoje pjesme, a prvog je dana publiku razveselio 'demonstriravši s nunčakama'. I dok publika tijekom ostalih filmova uglavnom ne reagira, tijekom Borinih filmova možete čuti salve smijeha ili pljesak kad pobijedi 'zlu, zlu bandu'.

Ukupni dojam? Svaka čast organizatorima za trud. No, kad se nešto već organizira na šest lokacija u Zagrebu, malo više pozornosti moralo je biti usmjereno na promociju. Na otvaranju festivala nije bila nijedna TV ekipa, osim dvoje studenata koji su radili prilog koji neće biti emitiran na televiziji. Jasno je da hrvatski (pogotovo amaterski) film nije medijski zanimljiv, no, ako u Dnevniku možemo svakodnevno gledati višeminutne priloge o intrigama unutar zagrebačkog HNK-a, sramota je da se bar tridesetak sekundi nije posvetilo RAF-u.

I to je to. Ne zaboravite, da je u subotu završni party u Pauku (prva manifestacija na koju se plaća ulaz - i to 60, tj. 75 kuna). Istovremeno će se u kinu Forum prikazivati najbolje prihvaćeni filmovi sa sva tri RAF-a, tako da još uvijek stignete na 'The Best Of'.