13. DHF - Eksperimentalni Best of

Prvo smo primijetili da su od odabranih 16 pola filmova režirale žene. Onda nam vrag nije dao mira pa smo ustanovili omjer žena i muškaraca u prijavama za eksperimentalni film. Omjer je 1:2, točnije, prijavilo se 20 žena, a 8 ih je ušlo u selekciju, što ih čini kvalitetnijim filmskim eksperimentatoricama u odnosu na muške kolega, bar po mišljenu selektora. 

Nadalje, to potvrđuju i nagrade. Uz nagradu 'Jelena Rajković' žirija Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR - Saša Vojković, Berislav Benazić, Zoran Pezo) Maria Prusina je za svoj film 'Uterus' (naslovna fotografija) nagrađena Oktavijanom za najbolji eksperimentalni film, te nagradom glavnog žirija (Sanja Iveković, Karpo Godina, Dario Marković) za najboljeg debitanta.

I kad kažemo svoj, želimo reći da je Maria zaslužna za režiju, scenarij, snimanje, montažu i glazbu filma, odnosno da je film radila u vlastitoj produkciji. Maria Prusina rođena je 1975. u Dubrovniku, a diplomirala je na odsjeku za dizajn vizuanih komunikacija na UA u Splitu 2003. godine. Radi na području video umjetnosti, fotografije i grafičkog dizajna i ima iza sebe nekoliko eksperimentalnih filmova.

Film 'Uterus' se u 9 minuta i 25 sekundi bavi tjeskobom koju uzrokuje prolaznost, te prihvaćanjem te prolaznosti kao puta koji vodi prema samoj sebi. Ta prilično metafizička tema obrađena je upečatljivo i moćno, a vizualna besprijekornost filma zaslužna je za spomenute nagrade. Spomenimo još da je nagrada 'Jelena Rajković' utemeljena kao zajednička nagrada DHFR i Jeleninih roditelja. Njezina namjena je podržati rad darovitih mladih imena, autorica i autora ispod 30 godina, te svake godine obnoviti sjećanje na izvrsnu redateljicu koja nas je napustila 1998. u 29. godini života.

U produkciji Hrvatskog filmskog saveza i montažom Darka Vrančevića, Ivan Ladislav Galeta kao redatelj, scenarist i snimatelj filma 'Endart' također je dobio Oktavijana za najbolji ekperimentalni film. Ivan Ladislav Galeta je profesor na ALU na odsjeku za animirani film i nove medije u Zagrebu, a na DHF-u 2002. proglašen je najboljim producentom kratkog filma.

'Endart' je nastavak projekta 'V.I.R.a.G.', djela u nastajanju koje se temelji na osamnaest slova prve intonirane rečenice u romanu 'Uliks' Jamesa Joycea: 'Introibo ad altare Dei'. Rečenica sadrži devetnaest slova, a kad se 'zatvori' u prsten, prvo i posljednje slovo 'i' stapaju se, dobiva se osamnaest 'zatvorenih' slova, bez početka i kraja, u kružnom toku.

Osamnaest slova korespondiraju s osamnaest dijelova Uliksa, a 'zatvoreni krug' u osnovi je Joyceova Finneganova bdijenja. Svako slovo naslov je kratkog prizora, koji je samostalna mikrojedinica (fraktal) i ujedno odražava i oblikuje strukturu cjeline.
Samo na jednom mjestu će biti umetnut naslov filma Endart, koji će istodobno označavati i 'početak' i 'kraj' projekcije. Dakle, početak i kraj ovog beskonačnog filma (jer radi se o loopu) svaki gledatelj može odrediti individualno.

Uradak koji je dobio nagradu je Endart No 4. Galeta je 2000. napravio Endart No 1, prvi pokušaj oblikovanja osnovne ideje, koji se sastojao od 6 prizora snimljenih u vrtu, uglavnom bez gledanja kroz kameru. Endart No 2 je 2001. većim dijelom izveden iz prvog Endarta, a treći dio nastao je 2003. godine. Nagrađeni Endart No 4 u svoje 33 minute prividno se zatvorio u cjelinu i ima 18 prizora koji su zatvoreni u petlju, a duljinu projekcije određuje operater, odnosno situacija. Ostali filmovi u kategoriji također zaslužuju svoj prostor, te ćemo ih ukratko predstaviti napominjući kako je zanimljiva podjela intimnog predstavljanja redateljica i strukturiranog ekstovertizma redatelja:

Danas, Renata Poljak (1974), 9'
Okosnica priče su rođendani koji su neizbježni kao i smrt. Kroz rođendansku tortu povezana su tri životna doba (jučer, danas, sutra) jedne žene.

La Casa, Sandra Sterle (1965), 5'23''
Rad je nastao pred autoričinom kućom u trenutku u kojem je za potrebe proširenja ceste odobreno rušenje vrtnog zida i dijela prednjeg vrta. Maskirana autorica dočekuje bagere koji sve dublje prodiru u vrt i izvodi performance.

For 2, Ana Hušman (1977), 7.52
Video govori o neverbalnoj komunikaciji između dvoje prijatelja; kako dijele svakodnevne obveze, njihove male razgovore i kako je moguće ispričati priču slikom i zvukom, bez riječi

Illusion 1, Vlasta Žanić, 9'
Ledeni zid. Silueta muškarca projicirana na vidljivu stranu. Njegov glas, mađarski jezik (citat: 'Ja sam Tarzan, ti si moj anđeo'). Na drugoj strani, bitno manje vidljivoj, silueta žene koja rukama polako otapa led. Motiv ljubavne priče kao jedan od elemenata koristi i jezik kojega se ne razumije, razlikujući tako i dva primjera oblikovana iluzije: muškarac vizualizira ideal zamišljajući anđela, ženu prvenstveno privlači izražajnost samoga glasa. U oba slučaja, s nestankom zida nestaje i iluzija.

Grad, gradovi, Vedran Šamanić (1968), 15'
Tek minimalni pomak postojeće stanje može promijeniti i pokrenuti sasvim drugačiji slijed događanja

Moder unter uns, Ivan Faktor (1953), 12'30''
U nastavku autorova opsesivna dijaloga s Fritzom Langom i njegovim filmom 'M' iz 1931., Faktorov apstraktni grad/film pretapa se s Langovim u zajedničkoj potrazi za 'ubojicom među nama'.

Lifeline, Jelena Bračun (1980), 1'30''
Većina događaja rzo prođe i zaboravimo ih, ali neke pamtimo. Tako i zaustavljanje fotografija u pozadini pokazuje određene trenutke 'za sjećanje' ovog virtualnog života.

W-R, Goran Lehpamer (1983), 2'45''
Destrukcija kadrova iz filma Kaveljevoga orgazma.

Under construction, Vladislav Knežević (1967), 8'10''
Video rad definira konstruktivne elemente, materijale i operativne postupke tijekom izrade građevine. Uspostavljena mikroarhitektura tvori oblike mogućeg prostora.

Čovjek s kamerom, Mario Papić, 1'
Inspirirano Dzigom Verthovim

Haljiku, Lala Rašić (1977), 4'45''
Video ima tri dijela; u prvom Lala gleda izlog, u drugom se sjeća svoje stare suknje a u trećem pokazuje nadraže suknje koji nosi ljeti.
Film je rađen u produkciji Llinkta, autorskog, nezavisnog plesnog projekta koji se bavi istraživanjem odnosa plesa i drugih umjetnosti/medija/pojava/događaja.

Most, Nicole Hewitt, 9'
Dokumenrarni materijal snimljen za vrijeme konstrukcije i postavljanja 'Mosta hrvatskih branitelja'. Proces podizanja spomenika obilježava početak zaborava.

Jazz, Kristijan Jenko (1983), 2'26''
Crno-bijela destrukcija koja na sebi svojstven način izaziva osjećaje jeze kod gledatelja

Sinaj, Zdravko Mustać (1961), 18'45''
Sedam sekvenci, sedam prikaza pokreta i sedam studija vremena poetski i ritualno uspostavljaju dijalog između matematičkih ritmiziranih fragmentiranih prizora, biblijskih motiva i misterija postojanja.