Nelegalna umjetnost

Zakoni za zaštitu autorskih prava i njihova prerigorozna tumačenja idu uglavnom na štetu nezavisnih, angažiranih ili društvenoj kritici usmjerenih umjetnika i ozbiljno su počeli prijetiti razvoju i slobodi umjetničkog izražavanja.

Sjetimo li se još da su neki važni pravci u umjetnosti bili prilično utemeljeni npr. na reinterpretaciji (tj. smještanju postojećih sadržaja u drugačiji kontekst u slučaju pop arta) ili jednostavno improvizaciji umjetnika (raščlanjivanju i nadogradnji postojećeg kao u slučaju jazz glazbe), jasno je koliko je opravdan strah da je bez 'posuđivanja' i slobode razmjene umjetnost ozbiljno ograničena.

Na sajtu se može pronaći cijeli niz članaka o tzv. 'nologo' ideologiji, a mogu se i skinuti vizualni radovi konceptualnih umjetnika uglavnom napravljenih u aktivističkoj pop-art maniri (npr. font sastavljen isključivo od slova korištenih u logoima multinacionalnih kompanija). Dostupna za download je i većina pop pjesama oko kojih se ikada vodio pravni sukob zbog povrede intelektualnog vlasništva (uključujući i najnoviji slučaj oko sad već kultnog 'Gray Albuma', nastalog mixanjem glazbe 'White Albuma' Beatlesa i lirike sa 'Black Albuma' Jay-Za).

Ono što nas ipak najviše zanima su kratkometražni ili srednjemetražni uratci nekih značajnih angažiranih autora. Radi se većinom o filmovima koji se bave raskrinkavanjem konzumentske kulture ili licemjernih konvencija 'reklamokracije'. Najpoznatiji dostupan rad je Todd Haynesov 'Superstar: The Karen Carpenter Story'.

Prije nego se pozabavio zlatnim vremenom glam-rocka u 'Zlatnom baršunu' i prije nego što je u nagrađivanom 'Daleko od raja' vizualno oživio duh klasičnog Hollywooda Douglasa Sirka (začinivši ga bolnim prikazom uspješno ujedinjena tri glavna straha trulog i konzervativnog američkog društva pedesetih - straha od emancipirane žene, od homoseksualnosti i od jednakosti crnačke zajednice), Haynes je u svom prvijencu iz 1987. ispričao priču o anoreksiji.

Život, karijera i smrt pop pjevačice Karen Carpenter, preminule od anoreksije 1983., prikazani su korištenjem lutke Barbie. Film je britka kritika nametnutih društvenih standarda i lažnog morala (umontirani su i prizori Nixonovih govora iz tog razdoblja), a nažalost je zabranjen nakon tužbe zbog nelegalnog korištenja glazbe Carpentersa.

Slično tome, u crnohumornom djelu Joa Gibbonsa, 'Barbie's Audition' iz 1995. također je korištena Barbie lutka, ovaj put stavljena u kontekst audicije za holivudski film. Prikazivanje tog filma čak je zaustavljeno na Sundance Film Festivalu jer ga je pravna služba festivala smatrala prevelikim rizikom.

Može se tu još naći svakakvih ideja, od političke parodije, kao npr. u dvominutnom filmu Bryan Boyca iz 2001., 'State of the Union' gdje je George W. Bush smješten u svijet Teletubbiesa, pa do prepričavanja novije povijesti kroz B-horrore montirane sa dokumentarnim snimkama u filmu Craiga Baldwina 'Tribulation 99: Alien Anomalies Under America', gdje se nepoznatu vanzemaljsku rasu optužuje za sve posljedice konzumerizma, od nagomilavanja smeća do klimatskih promjena.

U svakom slučaju, na Illegal Artu ponuđeno je dosta zanimljivog sadržaja i dobrih filmova koje toplo preporučamo vašim browserima i vama na razgledavanje i mozganje.