Izgubljeni brat Spike Jonzea i Michela Gondryja

Gus Van Sant je snimio spot za RHCP, Michael Moore za RATM, David Fincher za Stinga, Stonese i Madonnu, Paul Thomas Anderson za Fionu Apple, Michael Gondry pored zavidne videografije (Bjork, White Stripes, Chemical Brothers, Daft Punk) stigao i s već drugim dugometražnjakom 'Vječnim sjajem...', videografiju slavnoga adaptatora i obožavatelja Johna Malkovicha - Spikea Jonzea ne trebamo posebno navoditi, a Jonas Åkerlund (primjerice, Cardigans i Jamiroquai) je nedavno debitirao dugometražnim filmom 'Spun'... Na istom je putu i preslavni videoma(k/h)er Mike Mills (ne ga miješati s istoimenoprezimenim članom REM-a) koji će se na Sundanceu 2005. predstaviti svojim oralno-dugometražnim prvijencem 'Thumbsucker'.

Mike Mills je svoju karijeru počeo kao grafički dizajner i videomaker, a njegov je vjerojatno najprepoznatljiviji projekt iz mlađih dana cover za Sonic Youthov album Washing Machine. Poslije se pozabavio spotovim za Franka Blacka (nakon što je napustio Pixiese), i tada je, kako kažu, odredio svoju daljnju zvjezdanu putanju. Spike Jonze je uložio koju dobru riječ za Mikea u Satellite Filmsu pa je ubrzo snimio i film 'Deformer' o umjetniku i skejteru Edu Templetonu, da bi ubrzo završio u braku s Directors Bureauom (u kojem su sudjelovali obitelj Jonze-Coppola) i počeo raditi reklame za Nike i Adidas te kratke filmove poput 'The Architecture of Reassurance', dokumentarističko-narativnog filma koji preispituje život u santabarbarskoj suburbiji i velikog broja kratkih filmova, instalacija.... 

No, iako svoju video karijeru nije počeo 1998., Mills se te godine sigurno upisao u anale suvremene shortaške umjetnosti. I to zahvaljujući neodoljivom francuskom minimalističkom dvojcu Air i njihovu eteričnom albumu (godine) Moon Safary za koji je čarobnjak Mills napravio čak tri videospota. No, kako bismo dokazali da ovaj svijet nije ništa doli mekluanovsko globalno selo, ili barem omanje Sesvete, podastrijet ćemo neoborive dokaze koji bi nekima sigurno poslužili za dokazivanje kakve velebne urote videoumjetnika.

Naime, Air su godinu dana kasnije nakon radili soundtrack za prvijenac Sofije Coppole, Virgin Suicides, koja je u to vrijeme bila u sretnome braku sa Spikeom već spomenutim Jonzeom. E sad, Bjork je uz Jonzea rezervirala usluge Chrisa Cunninghama i Michaela Gondryja (dok se ne dosjeti da bi joj i njezin suprug Matthew Barney mogao u tome pomoći), a Daft Punk je uz Jonzea iskoristio usluge brata Sofije Coppole, Romana, što nas naravno vraća natrag Mikeu Millsu i Directors Bureauu. Shvaćate li, dakle, o čemu se radi?

Video nije ubio radijsku zvijezdu, nego je stvorio prave mahere dugometražnoga filma i poprilično ispovezao cijelu scenu u jedan dugački i dobri feature film. Zato se nadamo da će i Millsovo dugometražno čedo krenuti istim indie stopama svoje izgubljene videobratije.

'Thumbsucker' je napravljen prema romanu Waltera Kirina, a prati pustolovine oralno fiksiranoga Justina Cobba koji svoju boljku liječi hipnozom. Mađioničar-psihoanalitičar je u ovome slučaju Justinov hipijevski zubar, Matrix-Johnny Mnemonic-Keanu Reeves, koji, iako ga je naizgled izliječio od strašne navike, ne može pomoći Justinu da svoju oralnu fiksaciju ne zadovoljava na druge načine (hm, hm...).

U filmu se pojavljuju i Vincent D’Onofrio (Orson Welles iz 'Ed Wooda'), Tilda Swinton (Valerie iz 'Adaptacije') i Benjamin Bratt (bivši Julie Roberts..), sve odreda poznati poluepizodisti, i to za tričavih 3 miliona dolara koliko iznosi budžet Millsova prvijenca. Dakle, predlažemo da se krajem siječnja sljedeće godine prikopčate na mrežu u potrazi za svježim vijestima o nagrađenima sa Sundancea. Ili se pozabavite Mikeovom videografijom na adresi www.thedirectorsbureau.com.