RAF-Da li sam dovoljno eksperimentalan???

F. Ime i prezime?

GU. Goran Uroić

F. Zvanje i obrazovanje?

GU. Kuhar

F. Stremim?

GU. U životu?

F. Što ti je prvo palo na pamet?

GU. Stremim vlastitoj kući. Maloj. Tri sobe i kuhinja. Gorski Kotar.

F. Zvuči kao da ti je životna želja biti drvosječa?

GU. Da. Šumar ustvari.

F. Koja je poveznica tvog zanimanja, stremljenja i razloga zbog kojeg smo se prikupili pri ovom intervjuu?

GU. Paaaaaa, možda ovo netko pročita i kupi mi kuću:):):):):):) Ili pokloni.

F. Da li te tvoje bavljenje 'filmom' više pali kao nekakav performance, nešto kao 'vid' me ja sad nastupam' ili je težište ipak na onome što se vrti na platnu?

GU. Postoje tri stvari  koje su podjednako zastupljene, a to je u jednakom omjeru glazba, film i moj nastup. A ja to shvaćam ipak više kao nekakav performance, ali ….

F. Znala sam ja da si ti jedan bloody exibitionist željan prijeko potrebne pažnje….

GU.  ….ali ne, situacija što sam ja tamo gore uopće ne mijenja puno na stvari. Može se glazba nasnimiti i pustiti usporedno s filmom, mislim da prisustvo performera ustvari cijelu situaciju čini samo malo zanimljivijom.

F. Ovo je tvoj debitantski uradak. Do sada su ga mogli vidjeti rijetki, premijera je bila prije nekoliko mjeseci u Booksi. Kako RAF otvara svoju feštu upravo tvojim filmom, čemu se znatiželjnici mogu nadati?

GU. Pa film nema neku radnju. Tri su scene. Ništa se ne dešava, ima super boje i zanimljiv je za gledat. Jedino zbog čega bih ja gledao taj film, da nije moj, je zato što je lijep.

F. Kako to misliš ne dešava se ništa? Jel' to neka mrtva priroda? Da li se tu nešto/netko miče?

GU. Ja se krećem, sve ostalo je mrtva priroda. Stvarno se ne dešava ništa. Recimo da to  mogu usporediti s tri pokretne fotografije. Film je snimljen poput sna. Netko to može shvatiti i kao spot. Glazba je nekakva minimalna elektronika i ja pjevam. Riječi komuniciraju sa slikom.

F. I mali tvoji klonovi sjede u gledalištu. I viču svi bravo ti. Zbog čega si ti uopće napravio ovaj film?

GU. To je varijanta u kojoj gomila ljudi pomisli 'uf, kako bi ja sad napravio neki film!', ja sam isti takav, ali sam ga ja zaista i snimio:) I prije sam tu glazbu izvodio sam, ali sam skužio da mi nešto fali. Kako mi se otprije motala po glavi  ideja za film, tada sam ga i snimio. I ta cijela kombinacija mi je bila savršena.

F. Nema radnje, glazbu skladaš i izvodiš ti, glavni si glumac ti, ali netko je trebao držat kameru, recimo… pokušavam te priupitati da li si imao suradnike na filmu?

GU. Vanja mi je posudila kameru i Neven Dužanec mi je pomogao snimiti i montirati cijeli materijal. Sada kreće festivalska turneja.

F. Žudiš za nagradama ili ti je i dovoljno dobar zalogaj da se na svim tim filmskim feštama fino predstaviš, da ti ljudi plješću…?

GU. To je smiješno, ali priznajem, toliki sam egomanijak da mi je fakat dovoljno i to što nastupam:) U fazi sam sakupljanja materijala za druga dva dijela filma, naime radi se o trilogiji, tako da će to na kraju biti gotovo cjelovečernji happening.

F. Što to znači sakupljati materijale za film bez radnje? Skupljaš glazbu ili…?

GU. Glazbu imam, skupljam snimke skijaških skokova. Treći dio još nije dobio definitivni idejni oblik, pa ne bih puno o tome.

Besmisao i estetika bi bile dvije riječi koje opisuju tvoj rad. O besmislu smo već dosta, ajmo malo o estetici – nasumični slijed tebi dragih/lijepih/fantastičnih stvari/pojava/autora filmskih/glazbenih?

GU. 'Blade Runner' Ridleya Scotta, ništa drugo njegovo prije ili kasnije, fantastične su mi sve fotke s početka Velveta, Felini, japanska zastava, scena trovanja u 'Natural Born Killersima', kraj Wojceka od Herzoga, David Bowiev Motion Picture Live, Halov monolog prilikom isključivanja, 'Torpedo 1936.', svadba u 'Kumu 1', Belmondova smrt u 'Do posljednjeg daha'.....

F. Pratiš li što se dešava na domicilnoj filmskoj sceni?

GU. Ne. Niti se ne družim s ljudima koji imaju veze s filmom. Bojim se da bi netko napravio bolji film od mene, ili još gore, eksperimentalniji film od mog. Svakog dana gledam se u ogledalo, razmišljam i pitam se: 'Da li sam dovoljno eksperimentalan?'. Ponekad niti ne izlazim, bojim se da nisam dovoljno eksperimentalan.

Dragi čitatelju(ice), nakon ovog light uvoda, uslijedila je hard core rasprava o tome zašto i da li je Goranov uradak eksperimentalan, da li je eksperimentalni film kao takav, a posebno u posljednjih desetak, petnaest godina, u opasnom izumiranju, tko to još gleda, zašto je u određenim društvenim krugovima 'posh' gledati kratke, eksperimentalne i ine forme i sijaset pitanja i odgovora kojih ćemo vas, o blago vam se!, POŠTEDJETI!!!

Samo ćemo baciti kosku i kazati da se već pokoje koplje teoretičarsko i kritičarsko slomilo oko ovog uratka, a zbog čega to baš – e pa provjerite sami – RAF se spektakularno otvara 21.03. upravo ovim filmom, a da bi Goranova hegemonija bila potpuna, nakon svega slijedi koncert benda ZENPOP u kojem, ma gle ti to!, dotični gospodin svira i kaže kako se radi o 'užasno interesantnoj glazbi u kojoj nema ograničenja, prilično je fantastična, postav je pankerski, bas, gitara i bubanj'.

Dotični nema potrebe za institucionaliziranjem svoje glazbe/filma, tj. za potpisom na nekom masnom diskografskom/filmskom ugovoru. Kaže da je sretan što se može baviti stvarima koje voli. Na moment sam mu gotovo i povjerovala. S takvim egom? Yeah right!

Popričala Inesa Antić